Evo, drage moje. Bila sam jucer na onoj dijeti. I prekjucer. E, danas je mijena. Stoga sam odlucila danas biti na vodi. Od sutra opet na onu. Mislim da cu ja jednom tjedno odrzavat vodeni dan. Ne znam, dobar je feeling probuditi se sljedeceg jutra praznog zeluca, i jos k tome kad mi onako lijepo splasne. Ma, divota!
Kupila sam neke Avonove kremice i sprejeve za ucvrscivanje koze i protiv celulita. Nadam se da ce mi malo zategnut kozu.
Inace, ne znam stanje na vagi. Mislim da imam oko 65 kila. Ali, ne znam. Reci cu stanje tek za vikend. Nadam se da cu do tada imat 63 kile.
Znate sto sam skuzila? Vise mi se uopce ne da ici van. Ne znam, kao da me depra lovi. Ali nije to depra, nisam u depri. Prije bih rekla neka bezvoljnost. Ni u skolu mi se vise ne da ici, svi mi idu na zivce. Cak i naj frendice. Ono, cijeli dan bih ostala u svojoj sobi, slusala muziku, pjevala, vjezbala.
A, valjda ce me proci. Jucer sam malo jela, i izbjegla sam rucak. Stara je mislila da mi je skola u 14:45 a bila je u 13, tak da nije stigla napravit rucak. Jeej. Jucer sam pojela mandarinu, jogurt i 2 jabuke. I uzela sam nekoliko keksa, ali sam ih samo prozvakala i ispljunula. Ne zelim gutati. Zelim samo osjetiti okus hrane u ustima. Tako valjda i samu sebe uvjeravam da sam sita. Da mi hrana ne treba. Sve je to samo iluzija.
Ali, bas me briga. Sve dok ne jedem ja sam ponosna na sebe. Ne sretna. Ponosna. ne bih rekla da sam sretna. Hrana me cini sretnom, ali samo na par minuta. Ovako sam samo ponosna na sebe, na svoj trud, na svaku casu vode koju popijem, na svakom trbusnjaku kojeg napravim.
Drzite mi se drage moje!
We can do it and we will do it!
PUSA!
Post je objavljen 10.10.2007. u 12:12 sati.