Na poslu sam...Kao obično imam viška slobodnog vremena jer sam brza pa svoje zadatke obavim za tren, a preostalo vrijeme surfam...
Tako sam sada s mislima odsurfala daleko daleko...Čitavo vrijeme u glavi vrtim jednu šansonu od Jadranke Stojaković za koju vjerojatno nikad niste čuli...Pjesma se zove Putovanja i trenutno najbolje opisuje moje želje i snove...
Ne mogu mirovati...Ovu godinu sam proputovala stvarno puno za moje prilike. Posjetila sam Sarajevo ( i opet ću), bila sam u Sofiji...Preko ljeta obišla čitavu Hrvatsku uzduž i poprijeko...I s roditeljima stalno nekud idem...Tako sam prošli vikend posjetila Risnjak...No nije mi dosta...Želim više...
Nakon svakog putovanja jedva ostavim da mi se slegnu dojmovi, a već sam puna novih planova...Svakodnevno istražujem koju bih još europsku prijestolnicu mogla posjetiti...Tražim hostele, najbolju opciju za prijevoz, učim o znamenitostima, proučavam karte i pokušavam ih naučiti kako bih se mogla u gradu snaći i prije nego fizički dođem u njega..Čitam dojmove drugih ljudi po forumima...I sva sam puna buba koje samo zuje zuje i nose me u nova maštanja...
Drugi imaju leptiriće u trbuhu kad su zaljubljeni, a ja ih imam kad pomislim na novo putovanje...
Trenutno maštam o Krakowu...Planiram otići tamo 18.11.2007. Tj. frendica i ja...No, postoji samo jedan problem. Frendica se boji da idemo samo nas dvije. Muči je kako ćemo same noću po nepoznatom gradu doći do hostela i slično...Meni to nije nikakav problem...Krakow je jedan od najsigurnijih gradova u Europi, sve je na blizu, a ako nam se nije ništa dogodilo u Zagrebu zašto bi sad tamo...Samo zato što smo strankinje?
Ne znam...Ja vjerujem u sudbinu...I ako je suđeno da mi se nešto dogodi dogodit će se prije ili kasnije i to možda na najsigurnijem mjestu, npr. u mojoj sobi će mi pasti luster na glavu.
Avanturista sam...Volim put u nepoznato...I nema tog straha kojeg moja silna želja za putovanjem ne bi pobijedila...
I nedam da me strah koči...Naravno da kad negdje putujem osjećam nelagodu, imam knedlu u grlu...Pitam se kako ću se snaći, hoću li naći smještaj, hoću li se izgubiti, hoću li znati na kojoj stanici izaći, hoću li se znati sporazumjeti...No sve je to divan osjećaj i čini moje putovanje još uzbudljivijim i ne bih ga mijenjala za ništa...A pogotovo mi je prekrasan onaj osjećaj povratka kući...Kada se vraćam puna dojmova, doživljaja i jedva čekam da svoje iskustvo podijelim sa svojim bližnjima i možda i njih zaintrigiram i potaknem da mrdnu guzom i odu nekamo...
Svoje putovanje volim sama isplanirati...Ne volim biti sputana kao što bih to bila da idem preko neke agencije.Ne volim vremenska ograničenja. Ako mi se nešto svidi volim ostati na tom mjestu dugo, dugo...
Sjećam se svog maturalca u Prag...Sve smo obilazili brzinski...Ništa nisam uspjela doživjeti kako treba...Došli bi, vidjeli i otišli...Doslovno tako...
Danas se Praga jedva i sjećam...Nije mi ostao nikakav poseban utisak na taj grad...Zato ove godine planiram otići i tamo, za Novu Godinu...da osvježim pamćenje, i popravim dojmove:)
Stoga, morat ću počet malo štediti...Da osim što imam za put zaradim i za neki lijepi i vrijedni suvenir...Npr. sliku...
A sad, dosta maštanja, vraćam se poslu...
Post je objavljen 10.10.2007. u 11:03 sati.