Kad pomisliš da dotičeš dno da su ti lađe potonule, da je zraka sunca uvijek na nečijem tuđem licu, kad te problemi peru kao hladan tuš jedan za drugim i kad pomisliš da je kraj sustigne te neki novi, ne posustaj.
U svakom je danu nešto dobro. Osmjeh Malene tek procvali cvijet prkosa na balkonu, pomisao da ćeš jednom otputovati na Kubu o čemu još uvijek sanjaš. Sjeti se da voliš da te vole.
Nagradi se nečim velikimmalim. Osmjehom na licu nevina djeteta i još ljepšim onim osmjehom u uvijek velikim i široko otvorenim očima djeteta koje upija svijet oko sebe. Potrči kroz tek otpalo požutjelo lišće i dopusti si da te kao nekad , kao dijete vesli šum lišća iako se sjetiš onako sa zebnjom da je ono odumrlo .
Ne dopštaj nikada baš nikada da pomisao da je loše prevlada tvojim životom i neka te ne tješi činjenica da je nekom gorje, upravo suprotno pomisli da je nekom puno bolje i da i ti zapravo očekuješ sunce na svom obrazu jer ga zaslužuješ.
Ono će zasigurno jednom zasjati a kad nestane zamjenit će ga srebrni sjaj mjeseca jedanako zavodljiv . Neka te jesenja sjeta podsjeti da iza magle ostaju predivni rosni biseri na lišću i uvijek će nakon bijele i oštre zime doći proljeće.
Post je objavljen 10.10.2007. u 03:03 sati.