01.06.2007.
Vijest o anonimnim pismima u SDP-u pred izbore me podsjetila na ne tako davne izbore na nekom drugom...meni važnom mjestu. I tada su se pojavila anonimna pisma.
Kada se dešavaju izbori to znači puno, puno posla za grupu ljudi koja je za njih zadužena. Svi su prepuni emocija, neizvjesnosti, trče im mravci ispod kože od uzbuđenja pred događaj koji je svima važan. O izborima (bez obzira gdje se dešavaju) ovise mnoge osobne sudbine, jer svaki izbori znače neke promjene.... za nekoga.
Što li se dešava u tim kukavicama koje nisu u stanju stati iza svog mišljenja? Ako netko ne želi Hercegovce ovdje ili ondje zašto je to problem izreći glasno? Ako se netko boji proustašizacije vlastite stranke zašto je to problem izreći javno? Ako se netko bori za kontinuitet politike stranke to opet ne bi smjela biti tema koju netko ne želi potpisati.
Zar doista autori takvih pisama misle da postižu nešto spektakularno takvim pismima?
Zar misle da su takvim pizdunskim pismom naštetili kandidatu koji im se ne sviđa?
Zar je moguće da misle kako takvim ponašanjem čine dobro SDP-u?
Osobno ne navijam za gospodina Bandića. Ne zbog njegovog porijekla nego naprosto zato što on za mene ne znači socijaldemokraciju, on je po mom osobnom mišljenju čovjek koji je nespojiv s tom strankom, politikom koju stranka provodi i mojim osobnim snovima kako se socijademokrat treba ponašati. On je odavno ušao u SDP. Njegovo je pravo kao i svih ostalih SDP-ovaca da se kandidira za predsjednika. Sve ove dane i mjesece nisam htjela pisati o izborima u SDP-u jer koga će izabrati za predsjednika je pravo članova te stranke, a na svima nama je da budemo kuš do trenutka kada budemo sami u situaciji pokloniti povjerenje na nekim drugim izborima. No potaknuta ovim anonimnim pismom odlučila sam svoje mišljenje napisati javno. Postane li Bandić predsjednik SDP-a ta stranka više neće imati moje povjerenje. Gube nekoliko sigurnih i stamenih glasova koje su imali godinama od mene i meni bliskih ljudi. Ne pišem ovo zato što mislim da će si netko zbog ove izjave prerezati vene i zato što mislim da je nekome jako važno gdje će završiti tih par glasova, nego pišem kao jedan mali običan čovjek koji je zgranut ovakvim anonimnim smicalicama.
Ovo pismo može značiti da u SDP-u postoji jedan čovjek ili više ljudi koji se ne ponaša ili ponašaju socijaldemokratski. Kao što sam već napisala Bandić nije moj izbor, ali ako u SDP-u postoje ovakve hijene koje nisu u stanju potpisati svoje mišljenje tada su po mom mišljenju one puno veći i ozbiljniji problem od Bandića koji može i smije biti meni i mnogima nesimpatičan, ali bar javno stoji iza svega što radi i misli. To pismo je moglo nastati i u grupi koja podržava njega... da bi izazvali revolt među glasačima, a u nadi da će iz revolta zbog anonimnog pisma dati glas upravo njemu. Pismo je naravno moglo nastati i izvan SDP-a, u redovima političkih protivnika koji žele unijeti nemir i razdor u tu stranku u trenucima kad su već ionako uzbuđeni i umorni od svega što im se dešava u zadnjim mjesecima.
Osobno sam uvjerena da ovakva pisma ne postižu ništa posebno. Ona mogu eventualno nekoga naljutiti ili rastužiti.... izazvati gnušanje i gađenje prema tajanstvenim autorima.
Kao u svim drugim strankama i udrugama i u toj stranci postoje različita mišljenja, interesi i želje. Uvjerena sam da svaki SDP-ovac već dugo zna koje će ime zaokružiti. Neki će glasati iz uvjerenja, neki će glasati iz osobnih interesa bez obzira što misle, ako takvi uopće o ičemu misle i išta osjećaju osim o vlastitoj guzi. Ali svi oni čine tu stranku i uskoro će se vidjeti kojih je više. Nekima će se srušiti snovi, neki snovi će s ostvariti. Za nas koji to gledamo sa strane je jako dobro da imamo priliku vidjeti kojih je više i da li je to uopće stranka koja zaslužuje ili ne zaslužuje naše povjerenje. Znači, mi smo u svakom slučaju dobitnici.... jer ćemo saznati istinu.
No na ovo pismo su me inspirirali anonimci pa ću porukom njima i završiti....
Bezlični i bezimeni stvorovi...... pizduni, kukavice, ljudi bez kičme i imena, vi ste najveća sramota i opasnost ovog naroda. Vjerojatno vam se preci okreću u grobovima jer ste se pretvorili u bezličnu i bezbojnu masu društveno neprihvatljivog ponašanja. Pošten čovjek svoje misli i stavove potpisuje svojim imenom i imenom svojih predaka.... jer misao i riječ čovjeka imaju težinu i vrijednost u normalnom i poštenom svijetu. To je svijet koji vi ne razumijete, ne poštujete... to je svijet koji ste vi izgubili. Vi ste izgubili sami sebe. Vi ste najveći gubitnici bez obzira tko postane predsjednik SDP-a, bez obzira tko pobjedi na izborima krajem godine.... vi ste gubitnici jer ste spodobe bez imena i prezimena... spodobe koje nisu u stanju potpisati svoje stavove. Sramite se!
SDP-u kao stranci želim da im izbori proteknu u miru, pošteno, dostojanstveno i civilizirano... U to uopće ne sumnjam jer to je stranka sa puno časnih, sposobnih i potpisanih pojedinaca koji su to u stanju odraditi po normama civiliziranog svijeta.... u socijaldemokratskoj atmosferi.
I dugo već nismo imali priču za kraj... pa ćemo to danas popraviti....
„Prema jednoj afričkoj legendi, neki stari poglavica želio je iskušati mudrost mladića kojeg je odabrao za svog nasljednika na mjestu plemenskog vode. Stoga ga je zamolio da mu priredi dva jela. U prvom su se trebali naći svi najbolji sastojci koje život nudi; u drugom najgori.
Dogovorenog dana poglavica je sjeo kako bi pojeo prvo jelo. Pred njim se tako našao slasno pripremljen kravlji jezik s povrćem. Poglavica je bio oduševljen jelom, a kad je završio, upitao je mladića zašto je odabrao jezik.
"Jezik je jedan od najprofinjenijih dijelova našeg bića", odgovorio je mladić. "Može izgovarati predivne riječi istine koje našim ljudima mogu pomoći u razvoju i napretku. Ispravne riječi našim ljudima mogu dati hrabrost i poduprijeti njihovo poštenje. Jezik može govoriti o ljubavi i skladu i održati zajedništvo našeg sela."
Poglavicu se to poprilično dojmilo i sada je jedva čekao da kuša i ono drugo jelo. Dogovorenog dana ponovno je sjeo za stol, te se nemalo iznenadio uvidjevši da je drugo jelo identično prvome. Završivši s jelom, upitao je mladića zašto je dvaput priredio isto jelo.
Mladić mu je odgovorio: "Jezik može biti najbolji, ali i najgori dio nas. Jezik može izražavati bijes i obeshrabrivati, što čovjeka može posve razoriti i oduzeti mu nadu. Može varati, može izgovarati neistine koje mogu izazvati nesklad. Jezik bi, lakše od bilo kojeg drugog oružja, mogao uništiti život u našem selu." Stari je poglavica pomno slušao te riječi i polagano kimao. Znao je da je dobro odabrao novog vođu.“
Post je objavljen 28.08.2007. u 16:01 sati.