03.06.2007.
Ovo je tema o mladom umjetniku iz Osijeka čije su pjesme zabranjivane, a umjetnički put mu je prepun prepreka koje postavljaju ljudi bez sluha i bez osjećaja.
Tekstovi Daria Plevnika prilično vuku na desno.... i mnogi će se pitati što se to lijevoj Doni sviđa kod tog umjetnika?
Svojim senzorima prepoznajem otvorenost ljudi prema svijetu oko sebe. Kroz muziku i tekstove Daria Plevnika struji ljubav prema „malom“ čovjeku.... negodovanje na nepravde koje se dešavaju i velika hrabrost jer se o svim tim nepravdama ne boji glasno progovoriti.
Kada netko pokrade jedan narod... tada više nije važno tko je desno, a tko lijevo.... tada samo ostaju lopovi i oni koji to nisu.... među onima koji to nisu postoji šutljiva masa koja polumrtvo šeta ovim svijetom i boji se svoje sjene, ali postoje i oni koji imaju muda o tome progovoriti. Eto... to je razlog zašto mi se sviđa ono što stvara taj mladi umjetnik iz Osijeka.
Naravno... posebno me ljuti što ga zabranjuju, varaju i koče! A kad se ja jako naljutim volim dizati svoj glas... ako nigdje drugdje tada bar na blogu...
Odvojit ću najvažnije iz njegove biografije koju je napisala Darija, žena njegovog života, glavni lik jedne njegove prelijepe pjesme i njegova menađerica.
Dario se rodio 1969.god. u Osijeku. Glazbom se bavi 25 godina. on sam stvara: glazbu, tekst, aranzman, produkciju, svira sve instrumente (osim puhac kih), a gitara mu je miljenica. 1991.god. Branimir Glavas, tadasnji sekretar opce narodne obrane salje Daria u JNA u Rumu (specijalne jedinice) da nasima odaje kretanja Jugo vojske. Ubrzo Dario biva zarobljen i provodi 6 mjeseci u srpskom zarobljenistvu, na stoc noj farmi, izmedju Bijelog brda i Dalja, a Branimir i njegovi drugovi se prave blesavi. Početkom devedesetih Dario je vec imao puno pjesama s kojima je odlazio u Zagreb i uglavnom kucao na zatvorena vrata.
1994. god. potpisuje ugovor sa Croatia recordsom.. No nailazi na laž, spremaju ga u ladicu. Dariove su pjesme uglavnom socijalne tematika. Kroz njih on živi sa svojim narodom i pjeva život svog naroda. Snimio je tri CD-a za Croatia records i to svaki uz puno muke. Sa trećeg, instrumentalnog CD-a «Snovi», izdanog 2000.god. su Englezima (Chrisanne collection IV) prodali instrumental «Darija», a oni ugovorom imaju prava samo za Hrvatsku, a prava za svijet zadrzava Dario kao autor. 2001.god. Dariov brat na intermetu otkrije lopovluk. Dariov instrumental i to uz jaka svjetska imena: Henry Mancini( dobitnik Oskara, skladao Pink Pantera), Nat King Cole, Bill Elliott, Pedro Garcia... A Dario kod kuće... s obitelji gladuje. 2001.godine, uoči Božića, četvrti CD"Božićna prica" poklanja svom narodu, u 2002 primjerka, i to se prešućuje. Upravo zbog svega toga 2002. nastaje peti CD "Zabranjena priča" koja jasno govori o učinjenoj nepravdi. Taj CD u pola predizborne kampanje 2003.godine, Dario s obitelji sam financira i šalje svim medijima u Hrvatskoj. Većina lokalnih radio postaja je podržala, a novine, TV i velike radio postaje prešućuju i zabranjuju. Kakva bi to Zabranjena priča bila da nije zabranjena? Nakon nastupa za Vukovarsku bolnicu, u Lisinskom, peti mjesec 2003. godine, gdje su bili predstavnici svih političkih stranaka, Dario je, prije nastupa, na mikrofon , rekao:"Došlo je vrijeme da se hrvatska kultura i mediji vrate u ruke Hrvata!" i otpjevao je pjesmu:"Za narod i za njih, jer su i oni bili narod...". Dva dana kasnije su nam rastaju mu 20 godina starog Golfa, glava motora bila je u kanalu, a unutrašnjost auta, sve rastureno i upropašteno, kao u filmovima. Do policijske postaje se izvještaj promijenio. Dario je prvi u svijetu, 1999.god. spojio tamburicu i električnu gitaru u instrumentalu "Slavonski konji" s kojom je, sa bendom i tamburašima, predstavljao Hrvatsku na velikom, europskom, etno festivalu u Austriji i Madjarskoj (Sopron i Eisenstadt). Naravno, o svom trosku.. Slali su zamolbe za pomoc od 10.000,kn mnogim velikim tvrtkama, ministarstvima, osječkoj županiji i Poglavarstvu. Nismo dobili čcak ni odgovor.
Na festivalu su ispraćeni ovacijama, i svoju je Domovinu dostojno predstavio. Bio je na mnogim festivalima, snimio 6 CD-a i 13 video spotova, sve to uz pomoć roditelja, koji hrane hrane njega i obitelj i prijatelja koji ih sponzoriraju. Od 2002. godine, Dariova autorska prava štiti Švicarska kuća Suisa, koji su, kada su čuli instrumentale, rekli da ce im biti čast zastupati takvog autora. Darija i Dario Plevnik 2006. g. za Bozic, nove instrumentale i sva autorska prava poklanjaju dečku invalidu da skupi novac za operaciju. Skupilo se 150.000,00 kn. 2007.g. isti ti instrumentali se prodaju na nekoliko ruskih web adresa. Osim Engleza koji jos uvijek po internetu prodaju kompilaciju "Chrisanne IV", na puno web adresa po svijetu, još od 2001. pa sve do danas. Prodaju i Cesi stare instrumentale "Snovi". O svega toga Dario i obitelj nemaju nista i zive od mirovine pokojnog oca Darijine kćeri Dore koja iznosi 800 kn.
Moraju li u ovoj zemlji umjetnici umrijeti da mi postanemo svjesni da postoje?!!!!
Prilažem za početak pjesmu koja je prvi puta zabrenjena 1995. godine.
GOSPODO DRAGI DRUGOVI
Gospodo dragi drugovi, jeste li noćas dobro spavali,
jeste li možda nešto pojeli, ili ste gladni kao mi?
Gospodo dragi drugovi, jeste li možda skoro se ponovili,
Vozite lađe, šire nego ulice, ma 'ko vas pusti s uzice?
Nikada niste za nas puno marili,
al' opet iste ljude ste popalili.
Gospodo dragi drugovi, molite Boga, jer ste moderni.
A gle, odjednom, sve sami vjernici, prekrili zvijezde križevi.
Nikada niste za nas puno marili,
al' opet iste ljude ste popalili.
Gospodo dragi drugovi, stupovi društva, sve sami noseći,
Jesteli danas puno radili dok smo vam vile gradili?
Mi vam nikad nismo ništa skrivili
I stoga, mijenjajte se da bi vam se divili.
(Dario Plevnik)
Post je objavljen 28.08.2007. u 16:01 sati.