Ne smetni me s uma
Ako ti jednom prestanem biti zanimljiva
a moje riječi zagubiš u hrpi aforizama
ne smetni me s uma!
Jer, doć' će opet loša godina,
nova bora, briga, sjedina;
kad ćeš trebat moga smijeha
moga glasa boje grijeha.
Ako ti jednom i prestanem nešto značiti
i lanac što te za me vezao odlučiš prekinuti
ne smetni me ipak s uma!
Još ćeš naći potrganih slika svoga lika
i rupa u dnu mozaika;
kad ćeš trebat mojih slova
mojih stihova i snova.
Trudim se
Trudim se da te zaboravim
Da te ne volim i prebolim
Da ne mislim na tebe, na nas,
Da ne očekujem spas!
Trudim se oduprijeti želji da te nazovem
Da ti pismo možda pošaljem
Ili da te nikad nikome ne spominjem.
Trudim se da ti ne pružim to zadovoljstvo
Da zavladaš mojim mislima.
Trudim se ali mi ne ide
Sve dok te moje ruke ne dotaknu ili oči ne vide.
Ali, trudit ću se i dalje, moram nastavit tako
Premda znam da neće biti isto,
Da neće biti lako!
Već dugo suzu ne pustih
Već dugo suzu ne pustih
Ali evo jedna u oku se cakli,
Ni tužna već dugo nisam bila
No tuga me je noćas zagrlila.
Već dugo suzu ne pustih
Ali jedna neposlušna sklizne mi niz lice
Sve moje boli u jednu se suzu sročiše
Ali, ne tugovati neću više.
Već dugo suzu ne pustih
ali jedna mala umriješe na usnama mojim
u okrutnoj tami samoće se bojim
Ali ne!
Hvala ti!
Za sve poljupce koje si mi dao
I za sve trenutke što vremenu si krao,
Za to zrno ljubavi koje si mi poklonio
I za moje snove u koje si tiho ulazio,
Možda ti zbog toga i nije žao.
Za sve divne trenutke što ostaju iza nas
Za tvoje vesele oči i topao glas,
Za ruke koje su me znale milovati
Nježno baš kao svila
I za to što sam barem nakratko tvoja bila!
Ali, ipak-hvala ti!
BIG MISTAKE!
Post je objavljen 09.10.2007. u 23:30 sati.