alo ljudiii...
eto odlucila se ja vama javiti...
ovaj post sam odlucila posvetiti nekim pjesmicama...
puknula me neka romantika...
i iskopirat cu puno pjesmica....
i slike cu stavit...
evo pocinjemo...
a vi iskomentirajte sve to lijepo...
onako kako vi znate...
KaD jEdnoG DaNa bUdEm UmRlA,ti
nEmOJ GlEdAi MOjE sMrtnO lIcE,Niti
nEmOj POgLeDoM trAžItI moJe oČI
JeR čEš viDjEtI sAmO tRePaViCeE..nItI bLiJeDE
UsNe Ne GLeDaJ..pOmisLit ČeŠ Da tI se SmJeŠe...
jEr UvIJeK Sam NaSmJeŠeNa BiLaA,A lJuDi
sAmO jEdnoM gRiJeŠe..aKo I sLuČaJnO
bUdEš PlAkAt htIo,IdI dAlEkO Da NeČuJeM
JeCaNJe tvOjE,IdI ZaMoLi LjUdE Da ode,
tE ljuDe što Oko MeNe StOjE...I taDa
KaD i OstaNeMo sAmI,POlJuBi uSnE mOjE,
A JA Ću mRtVa podIćI OČi dA još
JeDnOm VidIm OčI PLAVE BOJE...
ako ti srce duboko rane,
ja necu dati da ono stane,
necu ti reci zbogom,
bit cu prijateljica i plakat cu s tobom...
hodala je polako. znala je da više ne može ništa promjeniti. završilo je tako kako je...
probala je to spriječiti, dala je sve od sebe samo da ne završi tako...
ali na kraju... nije imala ništa od toga.
u šumi je bilo mirno, samo su tišina i vjetar svirali svoje jezive i zbunjujuće note.
nije više mogla dalje. tuga ju je ubijala i morala je sjesti. pružila se na neki veliki i hladni kamen te je stala razmišljati.
prisjećala se dodira njegove meke kose i dodira njegovih usana.
prisjećala se svih ljepota koje joj je on dao dok je još bio živ.
ali se i sjećala toga da je znao biti teški tiranin kada bi ga netko naljutio. ali nikada to nije pokazivao prema njoj.
a sada... gdje je on... leži u svome dvoru, s ranom oštre strijele na srcu.
tada se sjetila kako je krvario i njegovih zadnjih riječi:
" Nisam dostojan da tuguješ za mnom. "
Kako nisam dostojna, ponavljala je u sebi i gledala u njegove zamišljene crne oči.
" Napokon, vidim tvoje oči... " šaputala je.
ustala se i ostavila sva svoja sjećanja na tome kamenu želeći ispuniti njegovu posljednju želju.
Zbogom....
I nikada se više ne sjeti
Da smo se ikad sreli
Nek hladan stisak naših
Ruku zbriše sve
Sve što smo htjeli
I sve što se zbilo
Možda ćemo se jednom sresti
Još jednom u životu
Tad pružit ću ti ruku
Mom starom znancu....
Ugušit ću sve u sebi sve i sjećanja
Na prošlost.
Držat ću se hrabro i smijati
Da li ćeš ti znati da ti kažem
Ako ti kažem da mi je lijepo
A da sam danas sretna
Hoćeš li vjerovati slijepo
Da te ne volim više
I da me na ljubav našu
Susret tek sjeća....
Oprosti ako sam kriva za rastanak
I bol koju osjetiš
Kada me se sjetiš
I ne krivi mene
Ali me i ne voli
Zaboravi ljubav staru
Ko drugu uspomenu..
Priđimo jedno drugome
Kao da smo se tek sreli
I dignimo čaše
Za one koji se vole
Nek' budu sretni oni
Kada mi to nismo htjeli...
Sutite prijatelji moji,ne govorite tako glasno,voljela sam ga i volim ga al' to njemu nije jasno.Sutite prijatelji moji ne govorite njegovo ime,voljela sam ga i volim ga ali on mene nije...
Ako me se ikada sjetis ti reci: "ONA ME JE LUDO VOLJELA!" Al´ne zaboravi i izgovori: "ONA JE TREBALA BITI VOLJENA!"
Mislila sam da cu ga zaboraviti, nadala sam se da cu ga preboljeti. Zeljela sam mu se osvetiti ali nisam jer on je jedini kojeg cu ikad iskreno voljeti!!!
Zar sam ja kriva sto je o tebi ovaj stih. Zar sam kriva sto ne mogu pogledati te u oci, i sto to nikad necu moci. Zar nisi primijetio da bih uvijek rekla "DA", zar ne vidis da TE VOLIM JA.
PriĆaŠ O MeNi Da SaM GŁuPa, LuDa I NeZnaM JoŠ Šta, AŁi NeZnaM KoJa Je U StVaRi Ta, ŽeLiŠ BitI IsTa Ja, AŁi ZnaJ MaŁa NiKaDa NeĆeŠ ßiTi MenI SliĆna, UvJek SaM BiLa I OsTaT Ću ßoLja Od Teße, Ne TraČaj O DruGima, PrVo PoGleDaj Seße...JoŠ JeDNom Ću Da Ti kaŽeeM I SvaKo Zna Da NE LAŽEM: ST0PUt SaM ßOŁja Od Teße, Ja LjePoTiCa A Ti PrOŁazNa DroŁja...
Žene me mrZe,muŠkarCi voŁe, oĆi mi sJaJe a rane boŁe, miSŁe sWii da saM cuRa ŁaaKa, aŁi iSTina sTVarno nije taKa, moŽDa poNeKad ljußim oNo Što nije moJe, ali uvJek volim jednoG- ooĆiiMaa isKRene ßooJee....*....
teßii kojii sii otiiŠo ßez moje voŁje
teßii kome žeŁiim sve najßoŁje
teßiii kojii sii otiiŠo, odneo sreĆu
teßii kojeg voŁiim ii voŁet Ću
piiŠem srCem a ne rukom jednu peSmu
SA PORUKOM:
ostavii mii kraj kamiina jednu sŁiiku ii ĆaŠu viina
ostavii mii uSpomenuu a ne tugu
da neZnam da ŁjußiiŠ ženu druGu
Jedne lijepe ljetne noći,
upoznala sam plave oči,
oči plave boje
zanijele su srce moje...
i zato nema lijeka
VOLJET ĆU IH DOVIJEKA
plačem: Ispod mene teče rijeka
Gledam: Uzela te žena neka
Gorim: O srce mi se steže
Tugujem: Jer me nešto s tobom veže
Zaboravi: Na noći duge
Zaboravi: Na noći tuge
Poželi: Da ti se izbriše moja sjena
Molim te: Nesjećaj se mene i mog imena
ljudi evo to je sve...
slikice mozete potraziti u boxu...
nadam se da ce vas se svidjeti ovaj post..
Post je objavljen 09.10.2007. u 20:35 sati.