Dugo te već čekam,
Strpljivo i čeznutljivo.
Jedino u tvom zagrljaju
Dozrijevaju potpuno
Sve moje radosti
I moja ushićenja.
I nije teška i nepodnošljiva noć
U kojoj, oni neusnuli, u bijesu,
Mjesec žele razapeti,
A moji se snovi šetaju,
Neomeđeni, između jučer i sutra,
Osjećam u dubini duše,
Kako će uz tebe svitati
Neka bolja i veselija jutra.
Tada riječi idu na počinak,
A počinje vladavina djela.
Kako samo žarko želim,
Umjesto onog napisanog
"Volim te, malena",
Da osjetim dodir naših tijela.
Čekam te dušo, vječno,
Sve i da nisam obećala,
Jer sam se u tvoj krvotok
Odavno već cijela pretočila.