„Kamo idemo?“ pitala je Jessica, imala je povez preko očiju
„Vidjet ćeš...“ rekao je
„Bolje ti je da je dobro jer sam propustila trening radi ovoga...“ rekla je, skinuo joj je povez, stajali su na sredini staze za utrku, a na startu su bila dva crna motora, nasmiješila se „Mi ćemo voziti?!“, klImnuo je
„To...“ viknula je i sjela na jednoga, sjeo je na drugi
„Jesi spremana za gubitak?“ pitao je
Nasmiješila se „Ja nikada ne gubim... navikni se...“ stisnuli su gas i krenuli, krv im je strujila venama, srce je ubrzano lupalo, vozili su jedno do drugoga, Jessica je skrenula pogled, David ju je pretjecao, ubrzala je i skrenula ispred njega, usporio je, bila je u vodstvu, ali ne zadugo, projurio je kroz cilj. Skinuo je kacigu „Što si ono govorila da ćeš ti pobijediti...“
Nasmiješila se „Kako znaš da ti nsiam pustila da pobijediš?“
Gledao ju je „Jedostavno znam? Dođi...“ sjela je iza njega, stavio joj je povez preko očiju, spremna. Krenuo je, osjećala se kao da leti, jurili su stazom, raširila je ruke,
Osjećala se slobodnom, slobodnom kao nikada do sada.
U isto vrijeme...
„Gdje je Jessica?!“ vikao je trener, Rachel je slegnula ramenima „Ta će me mala stajati života!“ izgubio se
„Gdje je ona uopće?“ pitala je Tina
„Ne znam...“ rekla je Rachel, „Nisam je vidjela danima... a što tebe uopće briga?“
Tina ju je pogledala „Nije me briga...“
„Mislim da bi se trebali vratiti...“ rekao je David, Jessica je odmahnula „Ne...“ sjela je na klupu u parku, već se spustila večer, sjeo je do nje „Trener će ti poluditi...“
„Znam...“ rekla je „...preživjet ću...“
„Jess...“ počeo je
„Molim?“
„Hoćeš ići sa mnom na onaj školski ples u subotu...“ pitao je
Nasmiješila se „...da...“
Ewo... sljedeće poglavlje uskoro... proširila san za jedno poglawlje pa smo na pola knjige... komajte... ki$$ od Nicky i pozz do sljedećg poglavlja
Post je objavljen 09.10.2007. u 20:21 sati.