GLOGOVA,ILI KUCU KUCOM CINE UDOVICE
Glogova je selo ni u Srebrenici,a ni u Bratuncu,nadomak je Bratunca.Potpuno je spaljeno jos pocetkom kijameta,
devedeset i druge.Pogorjelo je sedamsto pedeset kuca.Ovih dana se dize iz pepela.Na sve strane nicu nova sljemena,kao da ih neko crta,a ne da ih grade i obnavljaju ljudske ruke.Medju prvima su se vratile dvije zene,obje udovice,svekrva i snaha-Behara i Mejra Rizvanovic.Behara je sad temelj kuce.I pristaje joj.Iz nuzde,bezbeli.Nece iznevjeriti kucu Rizvanovica.
Duga je,herojska i zalosna istovremeno,ratna prica ove porodice.Nakon progona,njih cetvero:Mejra,svekrva joj Behara
i dvoje djece,Edin,sa tek sest mjeseci,i kcerka Edina,samo godinu starija,skrasili su se bili u Kladnju,ali bez glave u porodici Camila.Radio je godinama kao posluzitelj u skoli.Behara smireno,strpljenjem kakvo mogu imati samo osobe beskrajne pravednosti,kazuje da je"gorena,u njoj bilo sestero brace i da trojica nisu stigli zivi iz Srebrenice,dva bratica i tri djeverica".
Tek sto je receno da je u Glogovi mirno,Behara i Mejra su se uputile ka kucnom zgaristu.Sklepale su nesto supice.
Prokisnjavala,ali sklanjala.Tako su pregodinile.Malo tu,pod tom dascarom,malo u Donjoj Dragunji kraj Tuzle,gdje su bili Edin i Edina,i tako do juna dvijehiljadite,kad su se sve cetvero definitivno vratili u novu kucu na starom kucistu.
Potom se pocela ponovo omladjivati i rasti Glogova.Vracale su se snahe i svekrve,s djecom,ali bez muzeva i sinova.I Mejrini su se vratili na svoje:majka Mevla i otac Ibrahim Muratovic,a jedan brat je s nepunih trideset stradao medju Srebrenicanima.Odmah do njih se obnavljaju kuce:Refika Salkanovic,Munira Rizvanovic,sa sinom Mensurom,pa Dervisa Omerovic,Alija Memisevic,pa Behija Golic.
-Kako ko-veli Behara.-Ko ima zemlje i bavi se poljoprivredom,moze i ima nesto,ko nema,Boga mi...
Kuce obnavljaju zene i djeca.Sto osamdeset porodica se vratilo u Glogovu.
Selo je ostalo bez odrasle muske glave.Behara nabraja one kojih vise nema.Spominje Nezira i sina mu,pa Fejzu s dvojicom sinova,Hajro i sin mu,Avdo i sin mu,pa Selmo i sin mu...,pa redom Bahrija,pa Alija,pa...
Ponosna na snahu i dvoje unucadi,Behara odaje dojam VELIKOG POBJEDNIKA.Njih cetvero obradjuju zemlju,
uzgajaju jagode i povrce pod plastenikom.Plastenik i jednu kravu su dobile iz humanitarne pomoci,kucu su obnovili do zadnjeg saltera.Sve je na svom mjestu i u besprijekornom redu.
-Mi smo se i prije bavili poljoprivredom-kaze Mejra.-Sad smo dobili i jagode,po ses hiljada i vise struka jagode,
plastenik nam je dalo Federalno ministarstvo poljoprivrede.
Edina i Edin su kao DVIJE SLIKE.Oboje idu u skolu.Edin,u Bratunac,a Edina u srednju medicinsku u Srebrenici;bit ce doktorica,ako Bog da!Edin ima svoju tajnu:zna rukovati kompjuterom,ali ga nema.Sanja da jednoga dana sjedne za svoj ekran i surfa po internetu,krene u svijet nepoznatih i sretnih.Sanja!
Valja ljetos nesto poraditi da Edin dobije kompjuter.Nije pravo da sve ide preko humanitarne.Edinova zelja je mirnodopska,kao sto su mirnodopski i napori nove vlasti u Srebrenici da osposobe ginekoloski odjel Doma zdravlja,
da se obnovi nekad cuveni hotel DOMAVIJA i banja GUBER i jos kojesta vaznog u Srebrenici.Vrijeme je da se najzad otvori mirnodopski dosje SREBRENICA!
IZUN I AMANET SENADU I SENADI
Serif Begic,Mensur Karahasanovic i Zekir Halilovic su cuvari Spomen-mezarja u Potocarima,mezarja koje raste.
Kako se iz hrpa otkopanih kostiju,privremeno spremljenih u Centru za identifikaciju u Tuzli,posebnim metodama identificiranja ustanovi od cijeg su tijela kosti,tako se popunjava ovo mezarje neduznih.Sve je vrlo skromno i vrlo dostojanstveno.
Hiljadu trista dvadeset sedam mezareva.
To je tek pocetna srebrenicka dzenaza.Hiljadu trista dvadeset pet muskih glava i dvije zene.Cudna i tragicna proporcija.Poput Auschwitza,i Potocare svakodnevno obilaze znani i neznani iz svijeta,jednog kraja Evrope do Turske.
-Dnevno,narocito tokom ljetnih mjeseci,zna doci i po petnaest autobusa,mahom mladjih posjetilaca,djaci i omladina-kaze Serif Begic.
Pokraj jednog zelenog basluka,uz mezar tek ozelenjen proljetnom travom,stoji dvoje-mladi kao rosa,lijepi kao slika i sretno zaljubljeni.Dosli su u Potocare da traze izun i amanet od Senadinog babe.Hoce da se uzmu,ali nece bez PITANJA.Senad je u Danskoj,u Olborgu,na sjeveru te kraljevine.Vodit ce i Senadu cim Danci odobre vizu.
Obradova me ovaj susret kao da su me pozvali u svatove.
Rastu djeca Srebrenice!
Vracajuci se iz Sarajeva,na stotine puta sam prosao cestom pokraj Drinjace.Ostala mi je zelja da obidjem dzamiju na Kuslatu,neobicnu dzamiju na jos neobicnijem mjestu,na samoj litici,visoko u kanjonu Drinjace.Nema je vise,
vidim,vracajuci se iz Srebrenice ka Tuzli.
Legenda kazuje da je otac namjeravao udati svoju kcerku jedinicu za njoj nedraga,a da se ona zagledala preko brda i rijeke u cobana.Roditeljska je bila zadnja,pa je ljepotica obecana i spremili su se svatovi da je odvedu.Da ne iskvari ocu hatar,a da ne ucini STO JOJ SRCU NIJE DRAGO,skocila je sa litice,ne ispunivsi ni jednu zelju,ni svoju ni ocevu.Iz ljubavi prema neprezaljenoj kcerki jedinici,otac je na samoj litici podigao malu,neobicnu dzamiju.I nju su,poput mnogih,spalili cetnici,ali je u narodu jos ostala legenda o Kuslat-dzamiji.
Nikako ne znam otkud mi pomisao dovede u vezi legendu o dzamiji na Kuslatu i susret sa Senadom i Senadom na Mezarju u Potocarima.
Juli 2005.
(Uzeir Bukvic-"SIJERMINA DJECA(Sjeverna pisma)")
Post je objavljen 09.10.2007. u 16:03 sati.