Marketing
Neka se sve pretvori u pepeo
S vremenom digneš glavu, kreneš dalje, ali svaki onaj pogled, sve i jedna ona slika, dodiri, osjećaji.... Sve ostaje u tebi!
Pronalaziš neke nove stvari, misliš da si uhvatio nešto nezaboravno i nešto što se nikada neće izbrisatI, a zapravo znaš da svakog trnutka gledaš kako ponestaje vremena, kako sve nestaje kao da se nikada nije ni stvorilo. Briše se kao neko pogrešno napisano slovo na papiru. Sasvim brzo, bez imalo oklijevanja i nestaje za tren oka, dok još nisi zapravo dobro ni pročitao što je bilo napisano.
I opet moraš krenuti ispočetka, opet se moraš pokazati hrabrim i punim volje za naprijed. Ne smiješ niti malo dopustiti da razmisliš prije nego što napraviš neku novu pogrešku. Pišeš dalje.
Ali kada dođe onaj pravi put, kada ništa ne smiješ pogriješiti, pogriješiš. Donosiš odluke u trenu, bez promišljanja pa tek kasnije shvatiš svaku svoju pogrešku. A onda.... Vrijeme je odnjelo ono malo vrmena koje si prije imao, ono malo tuđe volje da popraviš učinjeno, ono malo osjećaja da se vrati na staro kao da nikada nije izgubljeno. Nemaš više prilike izraziti svoju želju nego sve što je bilo što brže pokušavaš smetnuti s uma, iz srca, sa duše..... Dobio si novo vrijeme, ali vrijeme muke kojom plaćaš za svoje pogreške.
Stoga.... Ništa mi drugo ne preostaje nego da jednostavno uzmem papir, bacim ga u vatru pa neka se sve pretvori u pepeo!
Post je objavljen 09.10.2007. u 15:38 sati.