Ljudima, kaže Maćeha, jer su oni na vrhu evolucijskog vala. Sve drugo im je podređeno, pa stoga mogu činiti što im je volja s biljkama, životinjama i svim ostalim što postoji.
Ne, kaže Majka, svijet pripada meni, a ljudi su njegov dio, važan dio, ali ipak samo dio. Imaju svoju svrhu i ulogu, ali ne i vlast da njime upravljaju.
Maćeha također tvrdi da je njena tvorevina, dakle naša kultura, nešto najbolje što se dogodilo čovječanstvu. Prije toga, bilo je kameno doba, bio je užas i strah, smrt, jad i bijeda. Tek sada, s “kulturom” čovjek je počeo živjeti kako valja.
Ništa nju nije briga što sve činjenice govore suprotno. Nije ju briga što danas ljudi rade 16 sati dnevno da prežive, što su robovi Banke, Države i Crkve. Zapravo, zna ona to, ali u tome i jest bit te “kulture”, zar ne?
Majka Priroda govori da ljudi mogu živjeti na milijun različitih načina, da ni jedan nije na vrhu. Važno je samo da funkcionira i da su ljudi sretni.
To da ljudi nisu sretni, to znamo. A, da li funkcionira? Na neki način da, ali neće dugo. Vidite jedna od posljedica ovakve Maćehe s kojom smo zapeli je stalno i neograničeno širenje čovječanstva. Budući da je svijet predan u našu vlast, od strane Maćehe koja tu vlast uopće nema, naša kultura ne samo da smatra, već i poziva ljude na neograničeno razmnožavanje.
I tako dolazimo do najvećeg problema od svih. Dolazimo do najosjetljivije teme pred kojom drhte čak i najhrabriji – količina ljudske biomase!
Sviđa mi se taj izraz – količina ljudske biomase. Namjerno je otuđen, hladan i zvuči kirurški sterilno. Na taj način se suprotstavlja emocijama koje je Maćeha Kultura usadila u nas, vezano uz potomstvo i potrebu za širenjem ljudskoga roda.
Nije to usadila Majka, bez brige. Majka je svaku živu vrstu stavila na svoje mjesto, sasvim lijepo čuvajući ravnotežu između nje i drugih vrsta i cijeloga svijeta. Maćeha je ta koja se polakomila. A mi sad slušamo maćehu. I mislimo da je dobro što nas je sve više i više.
1997. godine kad se Ishmael pojavio u Hrvatskoj, govorili smo o 6 milijardi ljudi. Sada, deset godina poslje, slobodno govorimo o 8 milijardi. U samo deset godina povećali smo se za 30 posto. Naš način života, naša kultura, funkcionirala je kad smo se imali gdje širiti. Sada više nemamo. Čak i da odemo na druge planete i zvijezde, svemir nas ne bi dugo izdržao. Nastavimo li ovakvim tempom, za samo 3000 godina ljudsa biomasa bila bi veća od ukupne mase sadašnjeg svemira! (Brojke i izračuni su u predavnju i knjizi!)
Maćeha Kultura ne priča o ovome. Uspješno to skriva od svojih pokćerki i posinaka, dakle nas, pokušavajući spriječiti svoj prijevremeni kraj. Jer, nećemo mi svojom biomasom napučiti svemir, propast ćemo mnogo prije, ako se zadržimo u skutima naše Maćehe. Međutim, ako bismo prozrjeli njenu igru spašavanja same sebe uz žrtvovanje i nas i svijeta, ona bi možda mogla umrijeti prije.
Sada je samo pitanje, želimo li mi to ili ne želimo? I naravno, imamo li snage to učiniti.
Vidite, ni jedan jedini problem čovječanstva se neće riješiti ako se nastavimo razmnožavati tim tempom. Ništa neće biti od globalnih promjena, ako se u tom smislu nešto ne promijeni.
Ali, za takvu promjenu potreban je svjestan stav svih nas: reći dosta samima sebi, zaustaviti širenje i promijeniti stavove koji su nas vodili pet tisuća godina. Nije to lako. Ali, to je jedino rješenje. Morat ćemo otići iz civilizacije, okrenuti leđa Maćehi i vratiti se u zagrljalj Majci.
PS
Prijepis predavanja s nekim fotografijama je OVDJE!
Post je objavljen 09.10.2007. u 10:46 sati.