Darko je bio moj prijatelj iz djetinjstva i ovaj post pišem njemu u spomen.
Želim da zna da i dan danas pomislim na njega i sjetim se našeg djetinjstva.
Sjetim se ulice u kojoj smo odrasli, škole u koju smo išli, zajedničkih prijatelja.
Izgubio je život rano,tek kada je počeo živiti u 18. godini života. Kada smo saznali nije bilo ni jedne osobe koja nije zaplakala. Godinama se nije znalo gdje mu leže kosti, tako da smo godinama palili svijeće u spomen na njega a u srcu nam je bila nada da te svijeće ipak palimo uzalud te da je on ipak živ. Izmučen, iscrpljen, izgladnio ali... živ.
Razuvjerila nas je eshumacija masovne grobnice i identifikacija njegovog tijela. Bio je to žalostan dan jer umrla je nada, a nada kažu umire zadnja.
Zbogom prijatelju!
Post je objavljen 09.10.2007. u 00:09 sati.