5 ujutro, zvoni budilica.
Spremanje.
5:45 shvatio sam sa avion ide u 7:00 i da cu vjerojatno zakasniti.
Zakasnio sam.
Drugi ide u 9:00. Nema veze.
Zovem ljubicu. Ona sprema sina za skolu.
"Zaboravio si mu zavezati kravatu kravatu" kaze ona sa tugom/ljutnjom u glasu.
"Ma bum ti objasnio preko telefona" pokusavam ja sa "casa je pola puna" stavom.
Skidam svoju kravatu i objasnjavam joj svaki pokret.
***ako vam je ikad dosadno, pokusajte nekom preko telefona objasniti kako da zaveze kravatu***
Naravano, uspjelo je.
Kava i kroasan na aerodromu. Pokusavam se spojiti na WiFi, ali ne ide.
Ukrcavanje.
Let.
Dolazak.
Zovem doma "Kaj ima?"
"Bio je tip iz BT-a za ADSL"
"Pa trebao je doci u srijedu"
"E, pa bio je danas i nekaj radio. Sad bi trebalo bit OK"
Taksi.
Sastanak.
Losa kava.
Osrednji rucak.
Jos sastanak.
Taksi.
Aerodrom.
Zujanje po ducanima da se ubije vrijeme.
Uzasan sendvic od lososa (trebo sam ici u normalan restoran, a ne gubiti vrijeme po ducanima). Cokolada je malo popravila situaciju.
Ukrcavanje.
Let.
Dolazak.
Parking.
Autoput.
22:15 Dosao sam doma. Umoran, ali sretan ko malo dijete.
Ajd da napisem blog.
23:15 Idem spavati.
E da, bio sam u Dublinu danas.
Post je objavljen 08.10.2007. u 23:49 sati.