Marketing
....moje maleno ti si život moj.........
Eh da "MOJE" MALENO....koje nažalost još uvijek nije MOJE,a nadam se da će bit....Čuli smo se u jučer i danas....Ono svaki dan se čujemo,barem nešto....Pričali smo danas i dogovorili se da bi se našli u srijedu....Htjela sam da danas dođe kod mene pošto sam bila sama doma....Trebala sam bit ali nakraju nisam bila tako da dobro da i nije došo....jer bilo bi beda hehe....
U posljednje dane baš nisam nešto dobre volje to vjerojatno zbog njega....A i često imam glavobolje....Baš sam ono sa starom pričala danas,skužila je da me nešto svaki dan boli glava pa tako pričale o svemu....Inače ona zna za mog malog....Sve zna o njemu....Možda je nekima čudno ali ja svojoj staroj sve kažem....Mislim ne sad baš sve al ono....VEĆINU....I tako rekla da je to vjerojatno sve zbog te situacije s njim,da se previše živciram a ne bi trebala....NE BI TREBALA??!!....Kako ne,kad ne shvaća....Da mi je teško....Šta nemogu bit ponovo kraj njega....Fale mi njegovi pogledi....Poljupci....Pa one njegove usne koje smotano podigne kad se naljuti na mene,,,,kad ga ja pitam šta je sad bilo a on kaže ne ne ništa....sve,,,,sve mi fali....Da ga vidim samo na tren to bi mi bilo dovoljno....ok,sad malo lažem....Samo se nadam da ćemo se vidjet u srijedu....Ništa više mi nije važno....Samo to....
MOJE MALENO TI SI ŽIVOT MOJ....
<font size=4>....Ne obećaj mi ništa i ne govori.........
Ne obećaj mi Nikad
Nešto što nećeš moći
Ispuniti.
(A i ti to znaš.)
Ne zaboravi da sam
Pametna i vidim
Sve što želiš reći.
Ne igraj se sa mnom i
Ne iskušavaj me samo
Zato jer sam ranjiva,
Mlada i želim da
Netko zna što mogu
Osjećati za njega.
Ne govori da ćeš Pokušati
Nešto jer ne možeš znati
Hoće li ići. Ne govori mi to
Jer me ne znaš; ne znaš
Hoću li ti odgovarati i hoćeš li
Me ikako moći Zavoljeti.
Nisi mi rekao da nešto
Nećeš, ali si mislio. Znam to.
Ne laži barem u Tome.
Nemoj mi reći da sam cura
Koju se može Poželjeti jer
Me ne Želiš. Ne možeš me
Željeti. Nitko to ne Može.
Ja sam samo Privid koji svi Žele.
Ali čak i on ima mane. Zato
Ti i kažem: Nemoj mi govoriti
Da me ne želiš Povrijediti ako
Si to već Učinio. Ne govori…
Nikada više. Ništa.
Od naše LJubavi velike
Od naše Ljubavi velike
Ostale su samo prazne Vrećice.
Ljubav se ispraznila poput
Balona bez Zraka.
Ni mi isto tako nismo
Mogli disati više
Jedno uz Drugog – a
Sve do tada
Jedno bez Drugog.
Dobivala sam samo
Mrvice, prostim okom
Srcu tada nevidljive.
Srce ne traži puno –
Nego da bude Voljeno.
Razum kasnije shvati
Što sve nisi imao a
Mogao si – vrlo lako
(Baš u toj ljubavi!)
(Koje li ironije?!)
Netko se nije potrudio da
Ti i par sitnica da čak!
A onda je ispario poput
Duge poslije kiše i
Ostavio za sobom smetlište
Prvog stupnja da sama
Pospremiš (ukoliko uspiješ).
Nikada više neću osjetiti
Tvoje željne usne na svojima...
I anđelima su pale maske
Nikad nisam ni voljela tebe,
Voljela sam osobu koju si glumio,
Prevario si i samoga sebe,
A nas si jednostavno ubio.
Nakon svega si mi stranac,
Nisi ni sjena onog starog lika,
Bio si dobar glumac,
Ili ja dobra publika.
Anđelima su pale maske sa lica,
Razbile sve iluzije i lažni sjaj.
Sad vidim da si ubojica,
Ubio si u meni svaki osjećaj.
Više me ništa ne vrijeđa,
Ne može me zaboljeti,
Previše si noževa zabio u moja leđa, mislim da više ne znam voljeti.
Nešto je trulo unutar mene, mislim da je to srce moje i duša što polagano vene.
Sve što je nekada bilo tvoje,
Ne znam više kako da se borim,
Ne znam što se u ovim situacijama radi,
Kad nekog iz sveg srca voliš a istovremeno ti se toliko gadi.
Bojao si se pa si me štitio "istine" i uvijek postupao sa mnom u rukavicama, sad stvarno odlazi od mene ne želim imati posla s kukavicama!!!
I na svemu ti zahvaljujem, hvala ti što zbog tebe mrzim cijeli svijet!
Od pogleda, poljupca strahujem i svi dobiju samo moj bijes ; bijes koji je tebi namijenjen,
zbog svega sto si mi ti pružio,
ali slabić poput tebe nije na to pripremljen, pa drugi trpe što si je on zaslužio.
Ne želim na tebe mislit po cijele dane,
Al samo si ti u meni nemam druge zanimacije,
Još uvijek nisam nasla lijek za te rane,
Al sam bar na pjesmu istresla sve svoje frustracije.
Tvoja predstava je u završnici,
Pa tako i ja pjesmu privodim kraju.
Možda smo samo propali umjetnici koji malo jedno o drugom znaju...
Umjesto da ti kažem ZBOGOM,
Nešto ću te zamoliti:
Nemoj više nikom reći VOLIM TE!!!
Ti ne znaš što znači voljeti....
Ne znaš…
Veče se prolilo na čitav grad
nabacujem jaknu, izlazim van
večeras te tako trebam
još uvijek te nikome ne dam
Razgovor s Bogom
«Bože… ako postojiš, nešto bih te htjela upitati… ako imaš malo vremena!»
«Moje vrijeme je vječnost. Reci, djete!»
«Željela bih znati što kod ljudi ne razumiješ?»
«To što im je djetinjstvo dosadno. Žure se odrasti, a onda bi htjeli ponovo biti djeca. To što troše zdravlje da bi stekli novac, a onda troše novac da bi vratili zdravlje. To što misle tjeskobno na budućnost te tako zaborave na sadašnjost. Na taj način ne žive ni u sadašnjosti ni u budućnosti. To što žive kao da nikada neće umrijeti, a onda umiru kao da nikada nisu ni živjeli...”
Bog uze moju ruku u svoju. Ostadosmo na trenutak u tišini. Tada upitah:
”Kao roditelj koje bi životne pouke htio da Tvoja djeca nauče?”
Osmjehujući se Bog odgovori:“Da nauče kako nikoga ne mogu učiniti da ih voli. Mogu samo sebi dopustiti da budu voljeni. Da nauče kako nije najvrjednije ono što imaju, nego tko su u svom životu. Da nauče kako nije bogata ona osoba koja najviše ima, nego ona kojoj najmanje treba. Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se načine duboke rane u ljubljenoj osobi, a tada su potrebne godine da ih se izliječi. Da nauče opraštati tako da sami opraštaju. Da nauče kako postoje osobe koje ih nježno vole, ali jednostavno ne znaju kako to izreći ili kako pokazati svoje osjećaje. Da nauče kako dvije osobe mogu promatrati jednu te istu stvar, a vidjeti je različito.Da nauče kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste. Moraju i sami sebi opraštati.
ZA KRAJ PJESMA,,,,KOJA MI JE POSTALA JAKO DRAGA....LJUBIM VAS SVE DRAGI MOJI....
Mina
Nemoj da mi pomazes
Teska su vrata moga secanja
ja nemam snage da ih pomerim
i hrabrosti da jos jedanput prodjem sve
i drskosti da te u kraj razuverim
Ne, nemoj da mi pomazes
jer ti mi samo odmazes
od ljubavi do ocaja
ja isla sam sama do kraja
Ne, nemoj da mi pomazes
nek sve zauvek nestane
kad nikad nismo stajali
na vratima sa iste strane
Mracan je hodnik moga kajanja
tu su sva svetla vec pregorela
ja nemam smelosti da opet udjem tu
i nadjem senku s kojom sam se borila
Nebo je noćas ogromno,
Nebo ne zna gdje je moje maleno,
Nebo je noćas krivo za sve,
OOO da si barem moj, al nema te.
Post je objavljen 08.10.2007. u 23:40 sati.