Kako pustiti nešto što čekaš cijeli život?
Kako se ponosno okrnuti i ne pustiti suzu?
Kako skupiti hrabrosti i reći:"Volim te..."?
Kako reći: "Zbogom...",
kada u biti želiš reći: "Ne ostavljaj me..."?
Bezbroj puta sanjala sam isti san.
San u kojem bi jednom sve rekli.
Ali uvijek se probudim...
Ne želim da me vidiš uplakanu.
Ne želim da znaš da me boli.
Samo idi.
Lijepo je i ovako.
Vidim sretan si,
a kada si ti sretan moje srce je mirnije.
Boli ga,
ali naviknulo je.
Naviknulo je da ga boli,
da plače.
Ali to ne pokazuje.
Smije se...
...
Gledam kako odlaziš.
Toliko misli.
Toliko želja.
Ne izrečenih rečenica.
Samo jedno: "Zbogom..."
i suza koja je kliznula niz moj obraz kada si se okrenuo...
Zbogom...
Nek te anđeli nebeski čuvaju,
kad već ne mogu ja...
Post je objavljen 08.10.2007. u 22:40 sati.