Vjetar je puhao dok su valovi snažno udarali o stjenu na kojoj sam stajala nepomično satima.
Imala sam osijećaj da će oderati haljinu s mene, haljinu moju crnu, tužnu.
Bosa su mi stopala toliko bila promrzla da više ni grub kamen na kojemu sam stajala nisam osjećala.
Najednom, vjetar okrene smijer i makne mi crnu kosu s lica koje je bilo prekriveno suzama.
Kristalnim očima pogledam ispred sebe, i dok pogled mi sezaše daleko u obzorje ja svijetlo ugledah!
Maleno, sićušno, plašljivo svijetalce što tinjaše u daljini .
Sve oko mene bijaše tiho i spokojno.
Pomislih...ma ne, nemožeš to biti ti.
Ipak tračak nade mi zadrži misao da ono plavo svijetlo zapravo upućuje na tvoj pogled!
Možda si ipak živ i gledaš me iz daleka!
Suza mi krene , no ipak se zaustavi kad shvatih da se svijetlo pritajilo.
Gdje li si ?
Stojim sama, crna mi noć miluje misli a one su sve usmjerene u taj pogled...
....Pogled plave boje![url=http://img511.imageshack.us/my.php?image=gothique1142788007t7otdg3.jpg][img=http://img511.imageshack.us
Post je objavljen 08.10.2007. u 20:24 sati.