Marketing
skriveno je značenje mjesečeve prašine, one koju koristiš za let do vječnosti....
iskorištam pruženu mi priliku.
poigravam se s riječima koje nanose tako oštru, a opet tako slatku bol.
zašto se sklanjaš s puta kad je tvoj red da stupiš na scenu?
jednom si mi rekao da živim u iščekivanju 4 jahača apokalipse. imao si pravo. ne boj se hladnoće i nepristupačnosti. kako se možeš bojati sam sebe?
izostavi taj dio. oni čine svijet za sebe. ti činiš moj svijet.
kad nestanu oni, ostaje samo moj svijet. tad sva ona pisma koja su nekad bila pisana bez isprazne želje da izazovu samilost ili divljenje, postaju nepotrebna. riječi postaju suvišne. brzina kojom smo se nadigrali natjerala nas je na bijeg u nepovrat. znaš li da nismo trebali bježati? nismo smjeli dignuti ruke tako brzo.
pustit ću pjesmu koja je svirala kad si mi dao prvi znak, kad sam shvatila ono što mi je cijelo vrijeme bilo svrhom i blaženi sni će potaknuti jutra
da se probude i naprave one odaske tek blijedim točkama naše prošlosti.
pomozi mi da ovladam sobom. znam da opet možemo biti na vrhu, gledati iz našeg prikrajka i ne shvaćati kako netko može ne cijeniti darove koje mu pruža život, njihova nmogućnost da shvate pretvorit će se u našu nadmoć.
znam da neće ostati na ovome. sjest ću na našu klupu i s nje gledati svijet. gađat ću ih ispraznim rječima(pokušala sam obajsniti).
ciljano usmjeravam bujicu riječi, ne bojim je se, znam da me više ne može povrijediti.
do tada, dok oni ne dođu, sve što imam je krivo tumačeni osmijeh, zamaskirane riječi, vlastite misli, koju umetnutu rečenicu u unaprijed smišljeni dijalog za koju samo ja znam što znači. tako će i ostati. dok oni ne dođu. 
Post je objavljen 08.10.2007. u 18:07 sati.