Marketing
Ples, ples, ples... kako obožavam ples. Išla sam na trbušni ples otprilike 3 i pol godine s povremenim prekidima i moram priznat da mi prilično fali. Uz dozu samopouzdanja, ta vrsta plesa podari određenu eleganciju i stav, a da ne pričam o tome kako se držanje promijeni i kakve reakcije među suprotnim spolom izaziva. Jednom sam svom bivšem prije nešto više od godinu dana otplesala koreografiju koju sam naporno uvježbavala sa svojom trenericom puna 2 mjeseca. Ništa drugo osim toga nisam radila...Naravno, on je bio oduševljen time jer me nikad prije nije vidio kako plešem, ali naravno da je i prekrasan kostim bio zaslužan za njegovu reakciju. Mislim da ću se vratiti toj svojoj strasti, dopustila sam da me previše toga smete i odvuče moj omiljeni ples pun egzotike i mistike u drugi plan što nikako nije zaslužio... Fali mi ta glazba, ti strastveni bubnjevi i glatki pokreti rukama, gracioznost i podignuta glava, te neizbježan osmijeh na licu... a tek oni kostimi, majko mila... Nikada si nisam dala izraditi svoj kostim jer su jako skupi, ali imam doma pareo za trbušni u kojem sam znala uvježbavati kompliciranije pokrete, a čak sam i trenerica bila neko vrijeme... baš me moja plavooka ljubav podsjetila u subotu tokom noći kad smo bili u San Antoniu na moje plesne dane, rekao je da sad plešem samo pijana. Tužno ali istinito, no obećajem- vratit ću se ja plesu jer je on jednostavno dio mene.
Pusa svima, do čitanja!!
Post je objavljen 08.10.2007. u 16:01 sati.