Marketing
Spalionica vs. održivi razvoj, recikliranje, kompostiranje
Županijska skupština Zagrebačke županije, nakon velike afere koja usput, još traje, obvezala se za izradu projektnog zadatka i praćenje studije o utjecaju na okoliš Zagrebačke županije.
Do potrebe za ovom studijom došlo je nakon što je grad Zagreb odlučio sklopiti ugovor sa županijom da otpad od spalionice otpada, planirane u Resniku, bude na području Zagrebačke županije a zauzvrat, grad Zagreb će spaljivati sav otpad u županiji.
Štetnost ugovora vidi se u tome da Zagrebačka županija godišnje proizvede svega 85,000 tona otpada, grad Zagreb proizvodi +300,000 tona otpada godišnje. Planirana spalionica proizvodila bi tako +100,000 tona otrovnog pepela i šljake koja bi se deponirala na području Zagrebačke županije.
Afera je počela u trenutku kada su predložene lokacije za deponij bile provedene samovoljno od strane načelnika, bez znanja ostalih vijećnika općine Dubrava i općine Gradec, (deponij najbliže gradu Vrbovcu). Te samovoljne odluke načelnika Dubrave i načelnika Gradeca, poništilo je vijeće općine Dubrava i općine Gradec, no unatoč tome, Zagrebačka županija i dalje predviđa tu lokaciju kao jedino potencijalno odlagalište.
Kako bi umirila javnost u kontradiktornim izjavama koje su iznosili na Županijskoj skupštini:
19.07.2007. Županijska skupština i dalje ne prihvaća poništene odluke općine Dubrava i općine Gradec o dozvoli za deponij 100,000 tona pepela, nego stavljaju te odluke u stanje 'zamrzavanja' sve dok Zagrebačka županija ne izradi svoju vlastitu studiju utjecanja na okoliš, koji treba uključivati i plan gospodarenja otpadom za Zagrebačku županiju, nevezano uz grad Zagreb.
Iako je najavljivano da će u izradu projekta biti uvrštene i eko udruge koje prate cijeli ovaj problem, do toga ipak nije došlo.
Predsjednik povjerenstva za izradu projektnog zadatka i praćenje izrade studije Zagrebačke županije:
Nenad Babić
1. Stjepan Sesvečan, HSS
2. Josip Jambrač, HNS
3. Vladimir Begović, HDZ, Vrbovec
4. Boris Kovačić, SDP
5. Lazar Grujić HSU, Vrbovec
6. Ilija Krstić, HSLS,
7. Željko Kovačić
8. Ivan Košić, nezavisni
9. Marko Ružić
10. Boris Klemenović
11. Željko Grahek
12. Ivan Zigarović, HSLS
13. Jadranka Robić, SDP
14. Jasna Kufrin
15. Mirjana Matešić
16. Gordana Pajan Lehpaner
17. Željka Kučinić
18. Silvija Cikoš, HSS
Ova imena imati će veliki utjecaj na budućnost i razvoj Hrvatske upravo u ovom trenutku ako prihvate i sagledaju sve ekonomske aspekte i mogućnosti.
Hoćemo li sada kada smo na svega 4-5% reciklaže u Hrvatskoj, (i Zg županiji) napraviti ekonomsku podlogu dolasku snažne ekonomske grane stranih lobista spalionica, ili ćemo razviti vlastitu, županijsku i državnu ekonomsku granu recikliranja otpada, ponovne upotrebe i kompostiranja.
Lobistima spalionice i takvoj ekonomskoj grani odgovara da bude što više smeća, i da neprestano nastaje, jer su plaćeni po količini spaljenog otpada, a pošto se ovdje radi o milijardama kuna, procijenite sami kakve su sve mogućnosti jednog takvog kapitala.
Prosječna cijena deponiranja otpada na na deponijima je oko 30 eura po toni. Kada spalionica krene sa svojom 'proizvodnjom', cijena zbrinjavanja otpada penje se na čak 120 eura po toni. Sve će to plaćati porezni obveznici i država, i to stranom kapitalu, gdje ćemo razvojem takve politike u potpunosti postati ovisni o stranom lobiju spalioničara otpada.
Sve što možemo reciklirati, ponovno upotrijebiti i kompostirati, pa zaboga, to ne smijemo uništavati. Recikliranje, sortiranje otpada i kompostiranje je nova, vrlo snažna ekonomska grana, mnogo snažnija od samih lobista spalionica, i što je najbitnije, najveći dio novca ostane unutar države.
Bio otpad, kojeg u prosječnom otpadu ima 35-40%, prema podatcima iz Plana za gospodarenje otpadom 2007-20015., bio otpad neće se prikupljati niti kompostirati do 2015. Zašto je tako? Bio otpad kada se kompostira predstavlja daleko kvalitetnija gnojiva, sa mnogo više korisnih sastojaka nego umjetno proizvedena, za koja se sada pokazuje da su zatrovala mnogo podzemnih voda. Osim toga, kompostiranjem se može dobivati i energija.
Jedini ekoliški zasnovan projekt u Hrvatskoj ima EKO Krk, u manje od 2 godine smanjili su količinu otpada za 30%, i sada sortiraju 25% otpada. Otok Krk ima 6000 sortirnih kontejnera, dok ih je u čitavoj Hrvatskoj svega oko 40,000. Podsjetimo, Hrvatska je na oko 4-5% sortiranog otpada, to je tako zato što ne postoje dovoljno dobri uvjeti da ljudi sortiraju otpad. To je nova ekonomska grana koja se tek treba pokrenuti, a pokrenuti će se ako im se omogući pravilan rad, što je moguće jedino prilagodbom zakona planu zbrinjavanja otpada prema cilju nula otpada.
Plan gospodarenja otpadom predviđa do 2015. prikupljati oko 39,000 tona plastike, dok se već danas samo PET ambalaže prikupi oko 38,000 tona. Zašto je tako? Pitanje je zašto nam se onemogućava sortiranje i prikupljanje otpada, nego se na ovakve načine omogučava dolazak spalioničara.
U češkoj, spalionica Olomounts, u zrak ispušta oko 3% dioksina, dok ga u pepelu ima oko 95%. Dioksin kao jedan od najopasnijih otrova ikad stvorenih rukom čovjeka, kancerogen, teratogen, sa pepelom bi se odlagao na otvoreno odlagalište, u močvarnom području pored kojeg prolaze 2 rijeke. Radi se o lokaciji kod općine Dubrava i Općine Gradec, najbliže Vrbovcu, a govorimo o +100,000 tona otrovnog pepela kojeg županija želi odlagati ovdje. Protivno volji općine Dubrava i općine Gradec.
Spomeniti ćemo i nepoštivanje Artruške konvencije koju je Hrvatska ratificirala, koja govori kako se udruge treba uključiti u donošenje odluka.
Post je objavljen 08.10.2007. u 15:54 sati.