Athumanunhov zaključak Španjolskog građanskog rata (nastavak)
Isto tako, samo financiranje rata Nacionalistima je bilo uspješno, a Republikancima katastrofalno. Strana, vanjska intervencija bila je zacijelo izuzetno važan čimbenik rata koji je bio zorno vidljiv ako bi se, na primjer, samo podigao pogled u nebo. Iznad Brunetea i Ebra sve je vrvjelo od sovjetskih, njemačkih i talijanskih zrakoplova, a na zemlji 'štetkali' su 'Hotchkiss' i 'Degtjareva', s jedne strane i 'Breda' i 'Mauser' s druge strane. Tako su njemački 'Junkersi 52' pomogli Nacionalistima u srpnju 1936. prebaciti Afričku armiju preko Gibraltara. Naravno, Athumanunh se sada ne bi upuštao u raspravu kako bi se sve odvijalo da se ta armija nije uspjela prebaciti u Španjolsku. Naime, tko zna, ali Nacionalisti bi prije ili kasnije uvidjeli koliko je samo nesposobna republikanska ratna mornarica, jer samo jednim ratnim brodom, Canariasom, Nacionalisti su ovladali tjesnacem, dok se s druge strane nije ni pokušao pojaviti koji ratni brod. Athumanunh će još zapisati da su njemački 'Junkersi 52' tijekom Drugoga svjetskoga rata doista imali značajnije uloge nad nebom Europe, ali uloga nad komadićem Sredozemnog mora te 1936. godine doista im je bila veličanstvena. Isto tako, Athumanunhu je dosta teško procijeniti ulogu tenkova u zemlji koja do početka građanskog rata nije imala spomena vrijednih tenkova, pa je zacijelo pojava njemačkih lakih tenkova tipa 'Mark I' i talijanskih lakih tenkova tipa 'FIAT' mnogo jače djelovalo od nekoliko španjolskih teških i velikih, možda glomaznih tenkova izrađenih u tvornicama Barcelone. U početku rata francuski zrakoplovi tipa 'Potez', 'Dewoitine' i 'Bloch', kojima raspolažu Republikanci, brži su od njemačkih zrakoplova tipa 'Heinkel' i 'Junkers 52' kojima pak raspolažu Nacionalisti. No, pojava talijanskog zrakoplova tipa 'Fiat CR32' stvari se brzo mijenjaju. Nadalje, slijedeći vrlo bitan trenutak vanjske intervencije je dolazak internacionalnih brigada koje su zapravo i spasile Madrid. Gotovo istodobno Sovjeti su poslali svoje tenkove tipa 'T – 26' i lovce tipa 'Chato' i 'Mosca', a da se ne govori o mnogo starih, ali izuzetno pouzdanih i efikasnih strojnica tipa 'Pulemjot Maksim' i kao i puškostrojnica tipa 'Degtjareva Pehotnij'. Naime te strojnice i puškostrojnice bile su korisnije od strojnica tipa 'Hotchkiss' kupljenih u Francuskoj. No, kada pak su Nijemci i Talijani poslali svoj ratni materijal Nacionalistima isti je spriječio pad bojnog morala kod Nacionalista, a dolazak njemačke 'Legije Kondor', te njihovih zrakoplova tipa 'Messerschmitt 109', opet je preokrenulo ratnu sreću. Od Brunetea nacionalisti su samo zahvaljujući zrakoplovima tipa 'Messerschmitt 109', 'Heinkel' i 'Savoia 79' opet preuzeli zračnu nadmoć, a tenkovima tipa 'Mark I', 'Fiat' i 'Ansaldo' preuzeli su i inicijativu na zemlji. Kao vrlo važan oslonac postrojbama na zemlji pokazao se njemački 88 mm PA top tipa 'Flak 36', a s njim i njemačka strojnica tipa 'Maschinnengewehr 34' dok samo manju ulogu igra talijanska strojnica tipa 'Breda 30'. Pad Republike u proljeće 1938. spasilo je francusko otvaranje granice za pristizanje sovjetske vojne pomoći, a da Franco nije dao tolike koncesije Nijemcima u rudarstvu, tko zna, bi li nacionalističke postrojbe mogle organizirati i voditi uspješnu vojnu kampanju u Kataloniji, jer nakon bitke na rijeci Ebru i nacionalističke postrojbe bile bi slabo naoružane baš kao što su bile republikanske. Slijedeće, po Athumanunhu, vrlo je bitnu ulogu igralo držanje Njemačke i Sovjetskog Saveza, a malo manje bitnu pak i držanje Francuske i Velike Britanije tijekom samoga građanskog rata u Španjolskoj. Naime, Francuska i Velika Britanija stalno su prijetile, ali brzo se pokazalo da se nikada neće vojnički umiješati u bilo kakav sukob koji bi mogao izazvati 'europski požar'. Isto tako, Njemačka i Sovjetski Savez stalno su sprječavali da im štićenici ne dožive poraz, ali nikako nisu željeli da baš 'njihovi' pobijede, jer bi to zahtijevalo takav angažman koji bi vrlo lako mogao izazvati 'europski požar'. To kolebanje tih ratnih 'mecena' samo je produžavalo rat i nevinim ljudima Španjolske nanosilo patnje i strahote. Dok su Nijemci i Sovjeti u Španjolskoj testirali svoje naoružanje, Italija je u Španjolskoj tražila svoju slavu. Naime, da su Nijemci i Sovjeti u Španjolsku poslali toliko svojih vojnika koliko je poslala Italija, po Athumanunhu' građanski rat brzo bi se pretvorio u sukob šireg intenziteta i buknuo bi Svjetski rat. No, opet po Athumanunhu tih talijanskih 50 000 vojnika nije Nacionalistima niti osiguralo pobjedu, niti pak je bila prijetnja koja bi mogla izazvati 'europski požar'. Jače angažiranje Njemačke nakon Čehoslovačke izazvalo je kolebanje Francuske i Velike Britanije, jer Nijemcima je tada bilo jasno da ako, Francuska i Velika Britanija, nisu vojno intervenirale poradi Čehoslovačke, zasigurno to neće učiniti niti poradi Španjolske. Nadalje, opet po Athumanunhovom promišljanju, koliko god da su Nijemci, Francuzi, Englezi i Sovjeti smatrali Španjolski građanski rat 'vojnom akademijom uživo', svi su se oni debelo prevarili i nasukali na tanak led, odnosno, svi su izvukli krive procjene i zaključke, što će pak opet platiti obični vojnici, jer eto njihovi časnici krivo su procijenili i poslali ih u propast. Naime, Francuzi su 'skroz naskroz' zastranili. Prvo su stekli dojam da je 'protutenkovski kolac' zaustavio tenk, zatim su potpuno zanemarili mehanizirana sredstva, pa su onda to sve lijepo platili kada im se 1940. Guderian s njemačkim tenkovskim divizijama 'provozio' sjevernim ravnicama Francuske. Sovjeti pak su potpuno krivo zaključili da tenkovske postrojbe ne mogu samostalno operativno djelovati, pa su oni svoje tenkovske postrojbe sveli na potporu pješačkim, a kada su to shvatili 1941. morali su platiti ono što su i platili. Nijemci iako su stekli neka poučna iskustva o uporabi tenkova i zrakoplova, malo su se ipak prešli u zračnim bitkama na nebu iznad Britanije. Njemački piloti iznad Britanije nisu imali strane pilote koji se bore za nekakve tko zna čije i kakve ideale. Na nebu Britanije letjeli su hrabri britanski piloti koji su se tukli za goli život i za svoje najmilije koji bi bez njih bili izgubljeni, a to je pak onda nekakva sasvim drugačija bitka, ili kako bi Athumanunh na samo sebi svojstven način zapisao – tu bi i zečevi bili opasni poput lavova. Ipak nije baš bilo da se nekakva iskustva i izvukla iz Španjolskog građanskog rata. Talijanski i jugoslavenski komunisti nešto su naučili o vođenju gerilskog (partizanskog) rata. Nešto su naučili i Britanci o potrebama zaštite od zračnih napada i to im je itekako dobro došlo tijekom bitke za Britaniju. Ratna medicina stekla je možda i najdragocjenija iskustva u obradama ratnih rana, jer od Španjolskog građanskog rata smrtnost ranjenika pogođenog metkom smanjila se čak za 90 posto. No, dobro opet je Athumanunh sve ovo otegnuo i mogao bi on pisati još dugo, jako dugo, onako na samo sebi svojstven način i iznositi samo njemu svojstvene činjenice, pa je zato bolje da skrati i konačno zaključi. Baš kao i svi ratovi, poput onih križarskih, isto tako i građanski, Španjolski rat imao je slavnih i za ratnike veličanstven trenutak. Iako Athumanunh iznimno poštuje i drži do slave i hrabrosti, divi se bitkama veličanstvenim, ali godinama koje nosi na svojim leđima, stekao je neprocjenjivo iskustvo i više nikada ne bi poželio hrabrost i slavu ako bi to nekome istodobno izazvalo patnju i tragediju. Rat je po Athumanunhu čovjekovo prokletstvo i ma koliko god Athumanunh opisivao veličanstvenu divotu bitke, vjerujte, ništa nije vrijedno ako ljudi pate, baš kao što je u Španjolskom građanskom ratu propatio jedan veliki europski narod koji je bio do 1936. toliko siromašan da nije ni imao vojnu industriju. Španjolska se godinama oporavljala, zapravo po Athumanunhu više nikada nije bila i neće biti ista kao te nesretne 1936. Svi narodi moraju pamtiti svoje ratove, Nijemci nikada ne smiju zaboraviti Hitlera, Rusi Staljina i da sada Athumanunh ne nabraja sve te 'betežnike' kroz povijest koje imaju ama baš svi narodi, jer rat je zlo koje izobličuje ljude, pa zato nikada nitko ne smije zaboraviti ratove koji su kroz povijest nepovratno i zauvijek uništili ljudski humanizam i renesansu. Zato će Athumanunh na kraju ovako zapisati: - Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike. Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe … -
Post je objavljen 08.10.2007. u 13:02 sati.