Kad trgovac obilazi sajam
ne kupuje ništa.
Za svaku se kunu točno sjeća
kako ju je zaradio,
s kolikom ju je mukom oteo.
Dati je, nakon svega, dragovoljno
ne dolazi u obzir.
Kad trgovac broji zaradu
uživa.
Čas je to čiste sreće,
tren neizrečene nade da je privrijedio dovoljno.
Poslije, novac daje ženi, neka troši.
Kako bi se imao razloga vratiti poslu
koji mu je pojeo dušu.
Post je objavljen 08.10.2007. u 09:31 sati.