Marketing
Što će mi naslov?
Krenuh pisati post.... Pitala me je Agua zašto su svi fascinirani jeseni osim nje... Ovisi sve od osobe do osobe... Do ove godine nisam voljela jesen nešto pretjerano... Sada mi je posebna... Kišu sam uvijek voljela i uklapa se nekako u ovo godišnje doba... i zavoljela sam jesen.... Ne mora te jesen fascinirati... Zašto bi uopće trebala? To je samo godišnje doba.. Nekom je posebno, nekom je mrsko... A nekom je baš svejedno bila jesen ili proljeće... Tako da.. Jesen te ne fascinira zato jer ti nije fascinantna! Joj, počela sam previše upotrebljavati tu riječ. Fascinantno... da, urezela mi se.... Bio je ovo lijep vikend za mene. Doduše, bilo je i loših trenutaka, no sve sam ih lakše prihvatila jer mi se život malo promijenio i to je dobro. Malo sreće i razumijevanja sam zaslužila. I, u potpunosti sam zadovoljna sada baš kako je. Ne treba se ništa mijenjati... No, vremenu ću prepustiti ako što želi mijenjati. Sinoć sam malo pokisnula u gradu i baš je bio dobar osjećaj. Dugo nisam bila mokra od kiše. A i kosa mi je prekrasna kad pokisne.... Tako je meka na dodir.. =) Večeri postaju sve hladnije, jesen je počela... i ne šali se! Misli ozbiljno zahladiti i natjerati nas da se toplo obučemo.. Zrak je tako svjež.. Dobar uvod u zimu. Nadam se da će ove godine biti snijega, jer stvarno volim zimu i nije to to bez snijega... Samo je bezveze pretjerano hladno. Ne volim baš kad je pretjerano hladno, ali hladnoću volim. Da, toliko o jeseni...
Strah je prirodan osjećaj. Svatko se nečega boji.. Netko se suoči s njim, a netko pobjegne. Nikad nisam ni od čega bježala, uvijek sam se sa svima suočavala, tj. sa svakim strahom. Ali, odjednom mi je postalo to teško... zato jer, prošlo je dosta vremena... i sad... Malo se bojim najprirodnije stvari, nisam navikla na to.. A uživam da ni sama ne znam koliko.. To moja podsvijest zna jer ona zadnjih tjedan dana upravlja mnome... Bome me je sredila. 
Ma super je sve, odlično... Po glavi mi se vrti pjesma Toše Proeskog i Antonije Šole. "Volim osmijeh tvoj, baš dobro ti stoji. Još ti bolje stoje poljupci moji. ..." Lijepa je pjesma... veselica. Dogodilo mi se nešto što mi se nikad prije nije dogodilo. Ne mogu prestati misliti na jednu osobu.. Stalno je prisutna u mojim mislima, podsvijesno ili svijesno.. .tu je! Ali, kao da mi to teško pada. 
Kako je bilo u gradu, ljudi? Meni je bilo dobro, od određenog vremena odlično.. Ali, iznenadile su me neke osobe.. Neke i razočarale.. Baš onda kad se najmanje nadaš, kad nekoga najviše trebaš... Ponaša se djetinjasto, nepromišljeno a i na kraju svega- pijano... No, ima nas svakakvih i nikom ne zamjeram kad se napije... Ali, ono stvarno nije bilo u redu.. Ali, ipak smo mi razumna bića i razgovorom riješavamo probleme, barem neki od nas. Jedino razgovorom se čuvaju prijateljstva, ljubavne veze...a ne cmakanjem.. Iako, tjelesni užitak zahtjevaju naša tijela i tome se ne možemo oduprijeti. 
Tako da... Riječi su sredstvo komunikacije, jezik je samo posrednik... i to dobar posrednik... Hm, odlutala sam... da... Svatko ima pravo griješiti, ali onda tu pogrešku treba priznati i što je još važnije- treba znati gdje se je pogriješilo. U našim godinama (15,16...) trebali bismo znati gdje griješimo, a ne se praviti glupima. Doduše, neki stvarno ne shvaćaju gdje griješe, pa ih netko mora uputiti.. Ali zato su tu prijatelji, s plemenitim ciljem i svrhom.. da nam ispune život svojom prijateljskom ljubavi i podrškom. Ipak, "ljudski je griješiti"! "Tko radi, taj i griješi!" "Onaj tko nikad ne griješi, ništa ne radi!" Ispričati se je najteže nekad... Znaš da si kriv, ali ne idu riječi dalje od misli.... S tim barem nisam imala problema. U glavnom, valjda je shvatila što je napravila i ispričala joj se...
Osjećaji... Nekima je suđeno da budu samotnjaci, da žive i rade sami... Neki žele svu pažnju i ljubav... A neki su pravi primjer poslovice "ljudsko srce nikad nije zadovoljno". Treba znati živjeti s tim, kad znaš da imaš sve što čovjek poželjeti može (za mene su to prijateljstvo i ljubav) i dobiješ što želiš, izboriš se za to.. i shvatiš... odnosno pitaš se: " Jesam li to željela?" Javlja se određena sumnja u svoju ostvarenu želju. Priznajem, malo sumnjam i bojim se.. Ali, ne želim pobjeći. Želim to prihvatiti i prilagoditi se. Ako ne uspijem ,nema budućnosti. Ali, malo i mog doprinosa puno će značiti....
Razvilo se divno poznanstvo... (pa i više, neću navesti koliko više)... Bitno je da su se te osobe srele.. Dijele slične i iste interese i ciljeve. Veoma su slične, kompatibilne.... Dobro će to funkcionirati, samo treba gledati uspravno i smiješiti se svakom, ma SVAKOM i stalno. Samo ćemo smiješkom sve loše otjerati... Zato, neću bježati... Opuštam se lagano, i uživam... Nema spavanja, neću zaspati... Živjet ću u sadašnjosti (što i radim) i voljeti, smijati se, čitati i zabavljati! Slušati!
Šaljem pozdrave! 
Post je objavljen 07.10.2007. u 23:27 sati.