osjecam se previse.. ne znam kako to objasniti.. ali sve mi je postalo previse.. ne prenaporno, niti pretesko, jednostavno previse..mislim da mi treba nesto jednostavnije.. trebam pobjeci nekuda na nekoliko dana.. di cemo biti samo ja i sunce.. treba mi nesto da me obasja.. zagrije i shvati.. pokrene.. sama ne mogu dalje.. nije da ne zelim, jednostavno, tjelo me odbija. treba mu potpora,treba mi potpora.. da se podjeli teret.. da se netko smije, place , skace, vristi i suti sa mnom... dok ne ostane nista osim nas.. previse trazim znam... ali previse je jedino sto mogu prihvatiti.. nakon svega ovoga jedino sto moze biti dovoljno..
ovih dana radim dosta stvari.. previse misli mi se mota po glavi pa da im skrenem tijek.. pocela sam se baviti yogom, naravno sada samo u svojoj sobi, ne idem ispred profesionalca dok ne izvjezbam bar nesto.. sredivam sobu, planiram kako cu je urediti, prepisujem neku knjigu, pisem neku pricu, prikljucila sam se na dosta stranica i isto nije dovoljno... misli lete.. sjecanja se vracaju.. nikada nisam znala pustati lako stvari...sjetila sam se jednog dana kada su nam rekli da smo kao brooke i lucas iz tree hilla...
zasto? on je ocito bio preveliki sanjar,s zeljom da uvijek ucini ispravnu stvar, a ja.. ja sam trazila previse.. iznova mi se sve trebalo dokazivati i uvijek bi trazila vise.. teska ljubav ha.. razmisljam dosta o tome u posljednje vrijeme..pogledala sam seriju.. ni oni nisu zavrsili zajedno.. mozda je onda okey.. ako scenarist nije uspio smisliti za nas zadovoljavajuci zavrsetak..tko bi drugi mogao...dvoje previse u jednoj vezi je pa previse :) tako da ucim kako to pustiti.. mislim da je vrijeme... jos mi ne ide.. ali hoce.. sve prolazi.. cak i previse..
Post je objavljen 07.10.2007. u 21:21 sati.