hello people....evo mene nakon duuuuuugo vremena....fala bogu pa sad imamo produzeni vikend....al meni je ko da ga nisam ni imala....jucer sam bila u daruvaru kaj smo isli igrat 3. ligu, a danas smoo igrale kadetsku ligu, mi 92.godiste....jucer smo zgubile....babe duplo starije i duplo teze od nas i sad ti igraj....a bile smo samo mi 92. godiste....jos smo dobro odigrale....zgubile smo sa samo 5 razlike...i tak to....u posljednje vrijeme mi se puno toga promijenilo u zivotu...vracam se u proslost, ili me ona sustize, ne znam, ali sigurna sam da to nije dobro...al nemrem si pomoci....kladim se da nema nikog ko se u zivotu nije zapital: " kaj bi bilo, da je bilo",......e, mene to pitanje zdere u posljednje vrijeme i nemam mira....imam osjecaj ko da me neko iznutra polako trga...bas tak...katastrofa! ali kaj bus, takav ti je zivot...no, da vas ne ostavim samo tak sa svojim jadikovanjem, evo vam za kraj jedna pjesma, koju sam napisala za svoju naj naj frendicu Luciju, koja je to trebala za skolu...nisam se bas pretrgla od pisanja jer nisam, naravno, imala vremena....
ceznja
tako tiha i slaba
ko vulkan
rashuktala se u meni
sad
kad sam je postala svjesna
ceznja za slobodom
sve je jaca
i druga srca
teze k ljepoti
jer nasim zilama
ne tece hladna krv
svi putujemo nekim mrakom
u nadi da cemo pronaci svjetlo
sa ceznjom
da ne hodamo sami
svi ocekujemo
neki osjecaj zanosi
a bjezimo od proslosti
gdje je istina
u svima nama
postoji nesto jako
sto nas prati,
poput sjene trci za nama,
nesto poput ceznje...
Post je objavljen 07.10.2007. u 19:43 sati.