Izuzetak je da među masom oni rijetki sretnu rijetke, da onaj tko s lakoćom nosi teret posebnosti sretne sličnog.
Ti si uselio u moju glavu brzinom zvuka i odmah isprašio van druge podstanare.
Ja sam mislila kako bi bilo divno razmaziti te a da se pritom ne zanesem i ne padnem.
Kasnije je sve bilo niz.
Niz sitnica što sustižu jedna drugu, ponekad poput razuzdanih kapljica, ponekad poput oštrih kamenčića.
Ispunile su moje misli i moju zločestu, egoističnu dušu.
Ti i ja smo pričali o svemu.
Dobro, ja sam i kisnula.
Možda je poneka kap te iste kiše zalila tebe.
Sreća je imati nekog za nježnost i za strast, ali za bijeg, imati nekog za bijeg najviše je što se može.
To smo prešutjeli.
ništa ti uzeti nisam htjela
da si me pustio, da sam smjela
u neki kut bih tiho sjela
ublažila ti drhtaj tijela
kad si sam i zlovoljan
a svijet ti nije dovoljan
zima tvome srcu prijeti
sve se okreće i leti
nejasan ti dan i suton
znala bih ti biti zaklon
sasvim te razmaziti
na tvoje misli paziti
ispred tebe kad je brijeg
mogla sam ti biti bijeg
u plava neba što se zlate
spremila bih snove za te
pridobila bih ti sunce
pokazala sve vrhunce
ništa drugo nisam htjela
da si me pustio, da sam smjela
Usuđujemo li se pustiti u svoja srca srodne duše, uživati u posebnim prijateljstvima s osobama suprotnog spola ili bježimo iz straha da ćemo jednom poželjeti sve ?
Post je objavljen 08.10.2007. u 00:01 sati.