Anonymous ima 18 godina.
A sada bih natrag među čiste boje tamnijih dojmova. U prve dane iščekivanja. Vrijeme kad se iščekivanje nije gradilo na ledu u očima onih kojima ruke pružah tražeći sklonište.
Not anymore.
Skidam vam zlato s glava, sve ono što bijaše iskovano u krunama koje ste nosili, skidam i nogama gazim u prah. Ne zato što mi ne znači već zato što vam ne znači, ne zato što sam razbila snove već zato da ih vi ne razbijete. Ne odlazim... Ali povlačim se.
Previše mi je stalo i previše sanjam da biste ikad mogli shvatiti.
Što da još rečem kad još uvijek dromofobična svejedno skupljam zvijezde po autocesti i amaksofobična svejedno stišećem vlastiti gas do kraja... Ili gotovo do kraja.
Što da još rečem kad još uvijek tražim nešto što mi koliko toliko sliči... Bar u mislima.
Što da još rečem kad još uvijek čekam.
Post je objavljen 07.10.2007. u 18:24 sati.