Izazov mi je uputio veliki pjesnik u egzilu.
Volim...
Čudake naše, u pravilima rupe
Prirodu tužnu, kako u skladu diše
Ljepote prave, malo ispalo dupe
Cure vedre, ma volim i dlakave piše.
Ne volim...
Debile što vode taj narod bez mode,
Šefove diktatore koji sve znaju
Mitove, uzorke zdrave gradske vode
Naše šminkerice u svom punom sjaju.
Sramim se...
Tih kurvi što moj blog redovito prate
Stave anonimno komentare jadne
I onako usput praznu slamu mlate
Trovajući mi te moje dane radne.
Fascinira me...
Ta sva glupost ljudska, što povijest riše
Narančasta boja, blogerice prave
Dok tragove moje stalno brišu kiše
Ipak me one dalje, bez mjere slave.
Želio bih...
Nesmetano proučavati pubise
Dalje održavati svoj način života
Reći debilu, skuliraj il ubi se
Neometan bit od kretena ili skota.
Neću izazivati satie,pg, danielu, sewena, caricu vrta, mladu kiku i ostale naše velike pjesnike, al ako se kom bude dalo, bujrum.
Post je objavljen 07.10.2007. u 18:11 sati.