...još uvijek si ti razlog zbog kojeg pijem,još uvijek si ti jedino zbog čega se smijem...
...jučer sam se odlučila napiti sa svojom leom,obje smo duboko u sebi pronašle i više nego dovoljno razloga za zaboravljanje...smijale smo se,pričale gluposti,jednostavno bile onakve kao prije,samo smo mi na svijetu bile važne...bile smo nasmijane...u trenutku se sve srušilo,slomile smo se i obje počele plakati,pričati zbrkano,bez reda i potpuno neshvatljivo...bilo mi je teško gledati nju kako plače,moju leu koja meni daje snagu,gledati nju slomljenu..kao da je netko slomio mene...i tad sam odlučila prestati plakati,ustala sam se,otišla do nje i zagrlila ju,izgovorila sam previše tog u što ni sama ne vjerujem,uvjeravajući nju da ne može vratiti vrijeme,da mora pokopati tu prošlost,da je to trebala okopati zajedno s njim...a voljela ga je,voli ga i sad iako je on na nekom drugom svijetu...njegov život je prekinuo neki manijak s nožem u ruci,prekinuo je i njen tada,ona od tada nije ona stara,jer si ne može oprostiti što tu večer nije bila s njim,misli da bi sve bilo drugačije...kako se netko usuđuje uzeti tuđi život,oteti nekome pravo na postojanje i time povrijediti sve ljude oko sebe,kako je mogao?...moja lea više ne smije plakati,uvjerila sam ju nekako,ili je možda samo glumila zbog mene,ne znam...došla sam kući,pokisla i mokra,ali bar nitko nije mogao primjetiti moje suze,spasila me kiša...i pitala sam se,neprestano,koji je bio moj razlog za plakanje? i opet su mi misli poletjele k njemu,opet sam njega krivila za sve,ali nisam sigurna da je i toliko zaslužio od mene,on ne zaslužuje ni da ga proklinjem,ne zaslužuje moje suze,moja pijanstva,neprospavane noći,ti nisi vrijedan moga života...sad kad znam da je kraj,sad kad znam da nisi čovjek taj,možda ću pronaći novi razlog za samouništavanje,možda te neću kriviti...sad kad znam da sam zaboravljena u trenutku,idi što dalje,ne mogu te gledati i samoj sebi govoriti da sve u redu je,možda tebi je...još uvijek tražim onu čarobu gumicu kojim mogu izbrisati prošlost i sve rane,koja može izbrisati one prošle dane...možeš li mi samo jedno oprostiti,onda mi oprosti što sam vjerovala,što sam te željela i tebi se nadala,oprosti mi što te nisam pustila da nađeš sreću kraj druge ako je pored mene nema,oprosti što sam željela biti bar ona zabranjena žena...
...ja znam,vjeruj mi znam da nikad ne zaboraviš ono što jednom zavoliš...
Post je objavljen 07.10.2007. u 14:22 sati.