Marketing
Produženi vikend
Koje li uživancije... Vani sunce, bura je rastjerala oblake tmaste. Prozor u dnevnoj sobi širom otvoren, ugodno je toplo i uobičajeno tiho za nedjelju u malom gradiću pored mora. Iz kuhinje dopire zveckanje posuđa – mama sprema ručak. Dragi u fotelji čita novine, curke oblikuju glinamol, pripremaju zadatak iz biologije za stariju Potočnicu. Sjedim za muževim laptopom i „štrikam“ po tipkovnici.
Raspoloženje na visini. I ne bilo. Sve mi ide na ruku. I vrijeme. I obiteljska atmosfera. I dosad obavljeni poslovi, u radnji i doma. Jučer sam otišla u radnju, napravila nešto posla, kapnula i neka kuna. Zamijenila obavijest o godišnjem odmoru, umjesto do sutra – produžila si izostanak s posla do 14.10. Smanjila mi se drastično hrpa nespeglanog rublja. Vrijedna moja mama imala je što raditi ovih dana... Pere se već treća tura prljavog rublja. Ne usudim se ostaviti mami da se ona bakće s mojom Maricom, jerbo mi je vešmašina pretrpjela ratnu štetu. Otkinula sam joj gumb programatora. Radi Marica, uspijevam joj uvaliti taj gumb i uključiti odgovarajući program al samo ja to znam. Bakica bi se sva zmotala da joj u ruci ostane gumb i ne bi bila sigurna da li je uključila pravi program.
Jučer sam srela predsjednicu Zajednice žena Bujštine. Dogovorila da ću se angažirati u grupi žena za borbu protiv tumora dojke. Odlaziti s njom na predavanja po Bujštini, pričati ženama svoju i druge priče, obučavati ih kako se samopregledati. Imamo i modele dojki na kojima se mogu opipati kvržice. Evo prilike da pomognem drugima, da iskoristim svoje iskustvo kako bih druge educirala...
Popodne se spremamo u šetnju, nas četvero. Udahnuti svježeg morskog zraka, popričati. Sutra ujutro odoh na bus za Zagreb. U petak popodne me nije nazvala glavna sestra s Odjela. Rekla me nazvati da mi kaže jesam li na programu za utorak. Jer se već u petak znao popis operacija za utorak. Najvjerojatnije onda nisam. Muž me nagovara da ja nazovem. Zvala sam nekoliko puta, nitko se ne javlja. Praznikuju i sestre... Ma, nije bitno. Ja ionako putujem sutra. Sad odlazim u bolnicu u potpuno drugačijem raspoloženju. Spremna sam strpljivo čekati. Ležat ću tamo, čitati novine. Ako nisam na programu za utorak, bit ću za srijedu. Ili četvrtak. Obzirom na obavljene pretrage, sigurna sam da mi neće vaditi ništa više od kvržice.
Pozorno ću pratiti bauštelce i provjeriti ima li ipak koji reprezentativni primjerak. Pa ću vam ga uslikati. Sad mi žao što sam vam zrušila snove i maštanja i predrasude. Možda su svi praaavi fizikalci na nekom drugom gradilištu, tko zna...
Želim s vama podijeliti radost što je naša draga Dvojkica konačno dobila natrag svoj stari blog!!! Presretna sam zbog nje, znam da joj to puno znači.
I eto. Pišemo si, čitamo se. Ovo se moje bolovanje malo odužilo, ali ubrzo se vraćam u staru kolotečinu. Ma, možda ne i potpuno. Iako sam i do sada nastojala uživati u životu, u sitnicama i krupnicama koje me okružuju, odlučila sam još jače i još svjesnije živjeti svoj život. Smanjit ću posao, pokušati svesti stres na što manju mjeru. Bloga se ne nemam namjeru odreći. A ne!
Mašem vam svima! 
Ugodno se provedite za ovaj produženi vikend, iskoristite lijepo vrijeme!
Post je objavljen 07.10.2007. u 12:58 sati.