Dragi moji, umjesto uobičajenih mojih mudrovanja, evo jedan fragment iz djela pisca čija umjetnost ne zastarjeva, a dao bi se interpretirati na više načina, no to ću ovaj put preskočiti...
Iz Dnevnika Franza Kafke
19. siječnja 1911.
Jednom sam namjeravao napisati roman u kojem su se međusobno borila dva brata, od kojih je jedan otišao u Ameriku, dok je drugi ostao u nekom europskom zatvoru. Počinjao bih samo tu i tamo pisati poneki redak jer me je to odmah zamaralo. Tako sam jednom pisao i jedne nedjelje poslije podne kad smo bili u posjetu kod djeda i bake, i tamo pojeli po komad posebno mekog kruha, kod njih uobičajeog, premazanog maslacem; pisao sam nešto o svom zatvoru. Lako je moguće da sam to najvećim dijelom činio iz sjete i da sam pomicanjem karte na stolnjaku, kuckanjem olovke, osvrtanjem unaokolo ispod svjetiljke, želio nekoga namamiti da mi uzme ono što sam napisao, da to pogleda i da mi se divi. U tih nekoliko redaka bio je uglavnom opisan hodnik u zatvoru, prije svega njegova tišina i hladnoća; palo je i nekoliko sažaljivih riječi o bratu koji je ostao, jer to je bio onaj dobri brat. Možda me je obuzimalo trenutno osjećanje o bezvrijednosti mog opisa, samo što prije tog popodneva nikad nisam obraćao mnogo pažnje na takva osjećanja kad bih sjedio među rođacima na koje sam bio navikao (moja bojažljivost je bila tolika da me je već upola usrećivala u krugu naviknutog), sjedio za okruglim stolom u poznatoj sobi, ne mogavši da zaboravim da sam mlad i da sam pozvan izići iz sadašnje neometenosti i činiti velika djela. Jedan stric, koji se rado podsmjehivao, uze najzad od mene list papira, koji sam ja tek slabo držao, kratko ga pogleda, vrati mi ga čak se i ne nasmijavši, i samo reče ostalima koji su očima pratili što on radi: „uobičajene stvari“; meni ništa nije rekao. Doduše, ja nastavih sjediti, naginjući se kao i prije nad svoj, kako je ispalo, neupotrebljiv list papira, ali iz društva sam zaista bio prognan jednim udarcem, stričeva ocjena se u meni ponavljala sa gotovo stvarnim značenjem, i ja čak u okviru obiteljskog osjećanja stekoh pogled na hladne prostore našeg svijeta što sam ih morao zagrijati nekom vatrom koju je tek trebalo pronaći.
Post je objavljen 07.10.2007. u 12:02 sati.