Upravo sam zapalila navodno zadnju pljugu prije spavanja. Zamalo sam si skurila obrve. Izbjegavajte upaljače koji koštaju manje od tri kune ako cijenite dlake koje imate na glavi. To nisam planirala uopće spomenuti, ali nekako mi se činilo zanimljivo dok se događalo. Sad više i nije. Možda bi vam bilo smiješno da ste vidjeli moju glupu facu u trenutku kad je plamen suknuo iz tog malog upaljača. A možda i ne.
Imam ispit u utorak, koji ću najvjerojatnije pasti jer sam lijena guzica i često mi fali motivacije za konstruktivnu djelatnost bilo kakve vrste. Učila sam nešto. Nedovoljno. Kolegice vidimo se na sljedećem roku.
Mogla bih reći da me to deprimira, ali znam kako depra izgleda, a ovo moje stanje se može okarakterizirati kao iritacija. Iritiram samu sebe, takva kakva jesam, sva nesigurna, neodlučna i nedovoljno poduzetna. Jebote, moram sa sobom provodit 24h dnevno, a idem si na živce. Ludilo. Valjda zato toliko spavam, da se odmorim od same sebe.
Moram napokon sve te riječi provesti u djela i moram prestat govoriti sama iritantnoj sebi da imam vremena i da ću to ostaviti sutra. Fuj. Vrijeme je za akciju, a moje lijeno dupe nikako da se uhvati u koštac i da se pokrene. Možda mi je mozak u dupetu jer je i on lijen. To je blago uznemirujuća ideja.
Sad idem spavati i nadam se da ću sutra biti produktivan član zajednice i da ću se time pohvaliti usamljenim dušama koje lutaju blogosferom.
sat vremena kasnije
Još uvijek sjedim za kompom i pušim možda zadnju pljugu (ne onu istu, očito) i kontempliram neke nasumične stvari. Imala sam neku ideju o tome što da napišem, ali dok sam otvorila blogeditor svaka nasumična misao je zapela u Nigdjezemskoj. Damn. Tako to valjda biva u tri ujutro.
Možda bih priče o promjenama u mom životu ispričane na onaj moj prepoznatljivo nerazumljiv i kriptičan način trebala ostaviti za neko drugo, trezvenije doba, kad će mi oči manje žudjeti za mrakom i Visine kapima.
Poruka dana: Ljudi, čitajte malo više. Molim vas. Zaista je zabrinjavajuća razina nepismenosti nekih koji imaju blog. Ne govorim o pravopisu i gramatici, iako mi to fakat smeta ko trn Aslanu. Govorim o sposobnosti da izrazite svoje misli kako treba; život je lakši ako ga možeš barem djelomice verbalizirati.
Post je objavljen 07.10.2007. u 02:21 sati.