Sjećanje je negativ filma, a život njegovo razvijanje.
Vani je mir, tišina, spokoj nježne, ali hladne večeri. Osjećam hladnoću kako mi se na prstima približava. U magli se pojavljuju čudni likovi. Toplina me odjednom napustila, a tama zauzela njezino mjesto. Nalazim se u svom krevetu i padam u duboki san. Miris ljeta odlazi s mog tijela, poljupci nestaju s mog obraza, smirujem se i suzdržavam suze...
Pojavio se kao princ na bijelom konju, nosio ružu samo za mene i laganim pokretom se spustio pod moje noge. Ne, lažem sebi, tako je trebalo biti.
Pojavio se kao princ na crnom konju omotan crnim plaštem, nosio je tamno plavu ružu iz čijeg trnja curi krv, ja sam pala pred njegove noge i umalo umrla zauvijek.
...zaljubila sam se, provodili smo cijele dane zajedno, upoznavali se, podržavali, voljeli, ali... previše. Zato smo popustili. Počeli smo tonuti, duboko u sebi smo se zatvarali, pretvarali, pokušavali izvući još nešto, malo. Nije išlo. Osjetila sam kraj. Na mom srcu se pojavila crvena mrlja. Duša mi je bila bolna, pomisao strana, ljepota nužna, a tijelo umorno. Po glavi su mi vrludale čudne misli, svaka riječ je odzvanjala, a svaka složena misao nestajala. Bilo je to pamćenje gluposti, trenutak je postajao vječnost, ljubav trenutak, a on pak... samo izmišljen... stvoren je negativ filma, a ta večer je bila njegovo razvijanje.
Vani je mir, tišina, spokoj nježne, ali hladne večeri. Osjećam hladnoću kako mi se na prstima približava. U magli se pojavljuju čudni likovi. Toplina me odjednom napustila, a tama zauzela njezino mjesto. Nalazim se u svom krevetu i padam u duboki san. Miris ljeta odlazi s mog tijela, poljupci nestaju s mog obraza, smirujem se i spavam. Više nemam suza, ne lažem sebi, ne tonem i nemam crvenu mrlju. Izvukla sam najljepša sjećanja iz najdublje potonulih i zaboravljenih brodova. San je postao moj život, a život zadovoljstvo. Zadovoljstvo ljubav...
Razvijam svoj život, a sjećanja spremam u negative.
(napisala frendica. Luda Gelke.)
Post je objavljen 06.10.2007. u 16:59 sati.