Marketing
Karakter samoyeda
Samojedi su predivni psi vesela, osmjehom ukrašena izgleda. Već na prvi pogled u licu im se zrcali vedra i vesela pseća duša. Nježni, mazni, privrženi, ali savršeno samostalni. Vrlo su skromni psi u stanju prilagoditi se svim uvjetima života na planeti, uz samo jedan uvjet s njihove strane - da budu voljeni.
Pravi samojed međutim ne može nikad biti savršeno poslušan pas, jer iako jako lako i brzo uči, iako mu je posebno zadovoljstvo raditi zajedno s vlasnikom, također će rado samo ako mu se pruži prilika i "samostalno odlučivati". Upravo kod samojeda nalazimo nešto što se inače ne nalazi, a to je samosvojna vrsta dominacije - dominantnost višeg tipa.
Samoyedi nisu svoje pse držali samo kao zaprežne pse, dapače, služili su oni njima kao lovni, ali i kao čuvarski, odnosno pastirski psi čuvajući stada sobova. Sobovina je inače bila glavna hrana i ljudima i psima. Psi su živjeli kao sastavni dio ljudsko-psećeg čopora u plemenskoj zajednici sa svojim ljudima. Uz čuvanje, lov i vuču služili su im i kao dodatni izvor topline grijući djecu Samoyeda u dugim zimskim noćima. Za razliku od drugih pasmina vučnih pasa (huskija, malamuta ...) koji su noći provodili isključivo van ljudskih nastambi, samojedi su provodili noći u šatorima. Bio je to značajan pomak na hijerarhijskoj ljestvici ljudsko-psećeg čopora.
Vjeruje se da je upravo stalni boravak uz ljude i tijekom noći razlogom razvitku neagresivne dominantnosti – čak i ponajbolji radni psi koji bi pokazali crtu agresivne dominacije – ugrizavši čovjeka ili dijete, pokušavajući time sebi izboriti položaj vođe ljudsko-psećeg čopora – bivali su trenutno usmrćeni. Ostajali su za daljnji uzgoj samo psi kojima je agresija bila posve strana.
Njihova funkcija čuvara bila je ipak rezervirana za čuvanje sobova, bili su pastiri i goniči stada. U širokim nenaseljenim prostranstvima na kojima su obitavali Samoyedi svaki je rijetki gost bio dobrodošao, pa i neznanac. Od pasa se očekivalo da tek zvonkim lavežom najave pridošlice. Ovakve stroge «uzgojne kriterije» nije zadovoljavao velik broj pasa, ali tijekom godina psi Samoyeda postali su ono što su i danas – samouvjereni, dominantni psi, ali bez i najmanjeg znaka agresivnosti prema ljudima ili psima.
Karakter samojeda je mogli bismo reći jedinstven u psećem svijetu. Gotovo je posve neshvatljivo kako je moguće stvoriti psa u kojem su na tako nevjerojatno dobar način spojeni gotovo sasvim suprotni oblici ponašanja: društvenost i otvorenost prema svemu što ga okružuje, uz izrazitu nježnost i potrebu za ljubavlju i maženjem s jedne strane sa željom za dominiranjem i nepokoreni duh s druge strane.
Svaki vlasnik samojeda može to vidjeti na svom psu: pas koji se cijelim bićem veseli s "osmjehom" na licu, a istovremeno se odupire svakom obliku prisilnog učenja, ako to njemu u određenom trenutku nije zanimljivo.
Ovaj pas neće nikad zamjeriti svojem vlasniku pokušaj da ga se posjedne ili polegne, on se pak samo usprotivi i najvjerojatnije će i dalje ostati stajati. Na prisilu reagira krajnjim otporom. Gotovo nadnaravnom snagom ostaje uporan u svojem prvotnom ponašanju. Iskonska želja za dominacijom i kretanje ispred svih razlogom je da vlasnici ovih pasa vremenom jako dobro razviju svoje mišiće.
Bitka za dokazivanje tko je tko u čoporu sa samojedom mora se izboriti u štenećem uzrastu, inače, propusti li se to vrijeme, vlasnik je unaprijed osuđen na potčinjeni položaj.
Batine i strog odgoj definitivno nisu iz raja izišli, kad je riječ o odgoju samojeda. Jedini način kako možete zaslužiti povjerenje i poštivanje svojeg samojeda je da budete u svemu bolji i ispred njega i samo na taj način ćete zaslužiti da vas vaš pas poštuje kao vođu čopora.
Imate li mužjaka, koji su pak znatno snažnije volje od ženki i posebno izrazitije težnje za dominacijom, na žalost ova vrsta nadmetanja zna ponekad biti vrlo naporna.
Samojed definitivno iz svega pobrojanog nije pas za svakoga, a mužjaci posebno nisu pogodni za početnike. Njih se preporuča samo ljudima koji imaju čvrstu volju baviti se svojim psom, kao i onima koji se na prvi znak neposluha od strane psa neće naći preplavljeni paničnim strahom, već će znati izići na kraj s nepokorenim duhom samojeda.
Preporučuje ih se u šetnje voditi isključivo na dugoj uzici, jer uslijed snažnog lovnog nagona i sklonosti lutanju to je pas kojeg se lako može u šetnji izgubiti. Preporuka vlasnicima je da se za samojeda ima vrt, ali napomena da ne zaborave da vrt nije zamjena za toliko im potrebne šetnje. Ipak su samojedi vučni psi.
U njihovim genima spavaju stotine tisuća pretrčanih kilometara njihovih predaka! Jeste li se spremni suočiti s tom težnjom svojeg psa?
Savjestan vlasnik mora naći neku zabavu svojem psu, kroz koju će se on moći isprazniti. Pravilno radno opterećen samojed je sretan samojed, i obrnuto samojed koji se dosađuje ravno je elementarnoj nepogodi.
Jako dobro im leži agillity, u kojem se njihova istrajnost i prilična brzina mogu pokazati u punom sjaju. Dobri su i kao psi spasioci unesrećenih iz lavina. Nije pogodan kao pas za čuvanje imovine, jer nema potrebnu oštrinu, ali će zvonkim lavežom najaviti svakog pridošlicu - samojed je od onih pasa koji rado i često laje.
ovo je moja slika za nagradnu igru.
Post je objavljen 06.10.2007. u 14:55 sati.