Marketing
KAP DOBROTE
KAPI DOBROTE U SLAPU LJEPOTE
06.10.2007.g.
Svako malo u medijima čujem za neku humanitarnu akciju koja je nazvana Kap dobrote. Istina je da sam ja prva neku humanitarnu akciju nazvala tim imenom.
Ovih dana sam prekapala po svojoj kućnoj biblioteci i naišla na notes u kojem je taj trenutak i zapisan. Naime, daleke 1995 sam na vjetrometini života ostala sama s troje školske djece, prestravljena egzistencijalnom tjeskobom, očajno se pitajući kako ću ih prehraniti, šlolovati i odgojiti u sredini u kojoj je sama žena samo potencijalni objekt za „tješenje“ (čitaj dodatno iskorištavanje). Ako traži neka svoja prava čuje posprdne odgovore: „Nek si nađe jebača. Tko joj je kriv? I sl.“ Jeste li znali da u Katoličkoj crkvi rastavljene osobe (bez obzira čijom krivicom) nemaju pristup sakramentima? Pogotovo ako je rastavljena osoba žena. Samo je udovička tuga „sveta“ u ovoj okorjelo-konzervativnoj sredini, iako priče o veselim udovicama i to poštovanje narušavaju.
U početku sam se priklonila ljudima (oba spola) sa sličnim problemima u Udruzi samohranih roditelja, činilo se da je tako lakše. Rat je tek završio, donacije su još stizale, stalno se nešto radilo. Tako smo 1996.g. odlučili napraviti dobrotvornu aukciju umjetničkih slika koju su autori darežljivo i velikodušno donirali Udruzi.
Vlasnik dvorca Bežanec, Siniša Križanec, je spremno i također vrlo velikodušno dopustio da se aukcija održi u samom dvorcu (slika). Aukcija je bila oglašena u medijima.
Dvorac i perivoj u Bežancu (Dvorac Ottenfels) nalaze se u mjestu Valentinovo, nedaleko Pregrade na malom brežuljku u blizini potoka Plemenščine, odakle se vidi Kostelska dolina. Današnji vlasnik je Siniša Križanec (na slici), mjesni sin.
Dvorac je izgrađen u 18. st. kao jednokatna četverokrilna građevina s unutrašnjim dvorištem. Dvorac pripada prvoj spomeničkoj kategoriji. Prilazi mu se alejom jasenolikog javora dugom 90 m, nastalom nakon 1911. godine. Danas je dvorac preuređen u hotel sa 5 zvjezdica.
Bilo je stvarno lijepo i na nivou. Naša djeca (oba spola) su dobila grofoske kostime iz riznice dvorca i barem na jedan dan se osjećali ako ne plemenitaški, onda svakako posebno. A to da im je vlasnik (na slici) dopustio da zavire u sve zakutke dvorca je samo upotpunilo njihov doživljaj. Žao mi je što ne mogu staviti baš sliku naše djece, moja starija kći je pokupila sve slike s te manifestacije. Tada je bila tinejdžerica i u moru jada i boli, u jednom trenutku se u posuđenoj svili i brokatu osjetila kraljevski (vidite neke od tih haljina na slici). Ponosno je nosila ove raskošne haljine, kao prava princeza.
Tadašnja predsjednica udruge, Ljiljana Novaković me je u hodu (nemate pojma koliko je posla oko postavljanja jedne ovakve aukcije) zamolila da napišem uvodni govor. Htjela sam povezati namjenu aukcije sa njezinim sadržejem i zato sam je nazvala KAPI DOBROTE U SLAPU LJEPOTE. Kratko sam skicirala govor u već spomenuti notes i kasnije natipkala, nadajući se da će sve proći dobro. Pročitao ga je legendarni Vojo Šiljak. Kasnije je ganuto rekao da nikad nije nešto tako lijepo pročitao. Ja mu s odmakom od 11 godina toplo zahvaljujem što je imao vremena za ovaj naš poduhvat.
Govor pročitajte sami i prosudite, ja znam da prije te aukcije nijedna humanitarna akcija nije nazvana KAP DOBROTE. Nije da ističem prvenstvo, ali neka se zna. Istina je da se dobrota češće javlja u mrvicama i kapljicama (na kapaljku), ali potrebiti su zadovoljni i s to malo u općoj društvenoj nebrizi za pojedinca. To me i navelo da tako nazovem aukciju.
KAPI DOBROTE U SLAPU LJEPOTE
Dragi domaćine!
Dragi gosti, dragi prijatelji!
Veselim se što vas vidim u ovako velikom broju. Pozdravljam vas u ime Udruge samohranih roditelja. Svi imate pozivnice u rukama i svi znate zašto i našto ste došli, a ja vam od srca zahvaljujem što ste tu.
Pa ipak moram pojasniti zašto : KAPI DOBROTE U SLAPU LJEPOTE!
Ljepota je svuda oko nas, a najprije u ljudskom oku. Tu oko nas su oku ponuđena djela, dušom umjetnika oteta i ižeta iz stvarnosti i bića. Ja volim reći da je svako umjetničko djelo djelić vječnosti zaustavljen i okamenjen u vremenu, djelić ljepote otet propadanju, jer, znam da to svi znate, ljepota je vrlo krhka i trošna pojavnost i samo je umjetnost može zaustaviti i ovjekovječiti.
Zato dobro pogledajte ovu spektralnu lepezu, ovaj slap nadahnuća i nađite i odaberite svoj djelić vječnosti.
Dobrota je kao i ljepota, vrlo rijetka i vrlo krhka pojavnost u ovom grubom svijetu, a samo malo je treba da bi ovaj svijet bio bolji. Dostatna je u kapima, kao lijek.
Udruga samohranih roditelja okuplja oko sebe pojedince koje je grubost života i bešćutnost svijeta natjerala da sami podižu i odgajaju svoju djecu, a njih nije mali broj. Statistike govore da u Americi samohrani roditelji čine 70% populacije. Kod nas se statistike te vrste na takav način ne rade, ali zato mnogi naši samohrani roditelji žive na samoj margini života, na samom rubu egzistencijalnog minimuma, pogotovo oni sa troje i više djece. Uz prilično jak otpor sredine i prema takvoj djeci i prema takvim roditeljima. Njihovu socijalnu sliku obično karakterizira puko preživljavanje, a za ostvarivanje najminornijih prava se moraju ponižavati i moljakati na svakom koraku.
Kažu da ljepota pripada svima, pa ipak, čini se da je nekima dostupnija. Da bi u svijet djece naših samohranih roditelja unijeli bar malo svjetla, nade i ljepote, priredili smo ovu aukciju.
Sjaj u njihovim očima bit će mjeren vašom dobrotom!
Neka svatko od vas ponese sa sobom dio ove ljepote!
Budite velikodušni!
Neka dražba počne!
Moja djeca su danas odrasli, samostalni i odgovorni ljudi. Starija kćerka već ima svoju djecu (2), sin ovih dana očekuje svoje prvo dijete, najmlađa je još redovni student. Preživjeli smo nekako havariju koja nas je snašla, a tu aukciju nitko od nas, nikada neće zaboraviti…i ne samo nju.
Post je objavljen 06.10.2007. u 14:20 sati.