my place in this world. my hopes, my dreams?
znate onaj osjećaj kad čekate da se nešto dogodi jako dugo, a onda kad se napokon sve poklopi,napokon sve dođe na svoje, ne osjećate ono što ste mislili da ćete osjećat?
usprkos tome što ste unaprijed napravili scenarij u svojoj glavi, predvidjeli situaciju, odigrali svoju ulogu, prošli taj razgovor milijun puta, sad šutite k'o zaliveni i ne znate kuda da gledate, što da kažete.
bujica riječi zamijenjena je tupilom. prošlost, sadašnjost, budućnost? ne znate. a ne znam ni ja.
i dalje gledam u sliku. ona se jedina ne mijenja.
miris prve jeseni.
tišino možeš li me čuti
ja sam samo tvoje roblje...
Post je objavljen 06.10.2007. u 12:28 sati.