Marketing
ne....to nisam više ja...
izbrisala sam neke postovo...
svatila sam da...
da oni ionako nikome ništa ne znaće...
i tako...
gledam stare slike, postove, blog...
to nisam ja
ne...
skroz sam se promjenila
nekad sam bila vesela...
nekad osmjeh na mome licu nije bio lažan....
nekad sam bila najsretnije djete na svijetu...
a što sam sad???
niko....
a tako se i osječam...
kao da nikome nije stalo ni do mene, ni do onog šta sam ja nekada bila...
ljudi bi rekli... da ja ne vjerujem
da sam izgubila vjeru...
ti ljudi bi se varali...
ja je imam...
al je ljudi iz dana u dan ubijaju svojim ponašanjem, postupcima, svime...
nemogu vjerovat u šta sam se pretvorila...
sječam se riječi nekih meni trenutno nepoznatih ljudi(jer sam ih zaboravila)
alisječam se tih riječi:
"tako mlada i prekrasna, puna energije i uvjek nasmješena, jednog dana izrastčeš u prekrasnu djevojku koja će uvjek imati osmjeh od uha do uha"
a u što sam se ja pretvorila?
u odvratno djeete koje "djeli" lažne osmjehe, dok u sebi plače?
ne...to nisam više ja
i više nikad neću biti ona stara...
i bojim se onoga što ću biti sutra...preksutra...
što ako me ljudi više neće voljeti?
jer me već sad ljudi osuđuju zbog onoga što jesam...
osječam se tako samo... i nevoljeno....
osječam se baš kao netko tko nema sudbinu
Post je objavljen 06.10.2007. u 00:13 sati.