.. 8:30 ujutro, zvuk budilice para uši, nemreš podnijet zvuk. ˝Jel baš moraju vlakovi voziti danas? Pa praznik je...˝ - prvo je što mi prođe glavom. No, kad sam se već probudila, red je i da prošetam dupe. Mmm jutarnja kava bila je već skuhana, što će značiti da u miru mogu prolistati današnje novine. Kao što svako jutro otvaram balkonska vrata, isto sam učinila i tada... i ugledah pun sandučuć kauflandovih prospekata, opet! Akcijska prodaja držača čaša i šibnatih metli...
Srknem gutljaj i pomislim kako je fin ovaj čaj od brusnice, pa se odgegam u šlapama do dvorišnih vrata. Uto naiđe susjed i pita me ima li života u svemiru. ˝Joj sused, ne znam ja, ja vam ne volim dinje, a i noćas nije bilo struje... Mislim da neće padati kiša!˝
-Da istina, ne valja se voziti biciklom! - veli susjed, preskoči grabu te se uputi prema šumi. Čudno je moje susjedstvo - pomislim, pomazim svog mačka Momu i odem u kuću. Imam još malo vremena prije nego se odem spremati pa upalim TV. Opet glupi BigBrother... Stanarima se u dvorište spustio leteći tanjur iz kojega su izašli plavi pingvini i dali svima Pepsi. A oni su za dnevni zadatak morali njih naučiti pjevati bosansku himnu. Najmanjem pingvinu je dojadilo što Mađarska nema more, pa su se ostali pokupili i otišli, tako da su stanari opet pali zadatak i za kaznu su ih zatvorili u sobu 3 sa 3 i pustili im tarantule. I taman što počne najavna špica ˝Zavarene ljubavi˝ eto moje mame, zabundane od glave do pete. Pruži mi moje rukavice, i još jedne gumene za svaki slučaj, te mi kaže kako je bolje da se požurim jer će se inače snjeg na Sljemenu otopiti. -Moramo ići, danas je skijanje!- uvjerava ona mene.
˝Ali mama... to je bilo jučer....˝
Post je objavljen 06.10.2007. u 00:05 sati.