U nedjelju 30. rujna 2007. godine gledam na televiziji Euharistijski kongres Požeške biskupije, uistinu impresivan skup. Mnoštvo naroda (kasnije saznajem preko 20 000), 22 biskupa i nadbiskupa iz nekoliko zemalja, dvojica kardinala, brojni uzvanici i vjernici, te na istaknutim pozicijama župan Ronko i njegovi sljedbenici! Nasmijah se, a što drugo. Promatram tako Slavlje i ponekad se u kadru pojavi dotični, krajičkom oka gleda što rade ljudi oko njega pokušavajući ih kopirati! Sjetim se Mesića i pokojnog Račana i njihovih izleta u Crkvu, smiješka koji su mi izazivali kad se „nisu znali prekrižiti“ i promišljanja koja sam tada imao!
Nikako ne razumijem zašto osobe koje nisu vjernici (ne mislim na one na papiru) na ovaj način pokušavaju stjecati političke bodove, licemjerno u najmanju ruku! No vratimo se malo u prošlost…
Još dok je bio gradonačelnik, dotična osoba birala je prva mjesta u katedrali Sv. Terezije Avilske u Požegi, a ja nisam osoba koja se eksponira, jer je moja vjera prvenstveno moja osobna stvar, stoga stojim sa strane i sudjelujem u Slavlju… ali vrag mi ne da mira, cijelo vrijeme me tjera i govori: „Pogledaj ga, pogledaj ga!“. Odupirem se, borim se, ali polako gubim niti sa Slavljem, koje se povlači u drugi plan, a u prvi dolazi moja borba s Nečastivim! Pred kraj Slavlja konačno bivam poražen, postajem slabić i nekoliko minuta ga gledam, prizor je isti kao kad prosječan Hrvat gleda utakmicu kriketa između dvije drugoligaške velške momčadi, osudim ga u sebi… i onda me presječe oštar glas, osjećam se jadno, zar ti je njegovo ponašanje važnije od Bogoslužja, sram te bilo. U tišini sam dočekao kraj Slavlja i razmišljajući o tome izlazim iz Crkve… Danas ne idem na Slavlja gdje on ide, bojim se da opet ne ispadnem slabić, da me Nečastivi opet ne svlada, povodim se za onom „pomozi si sam i Bog će ti pomoći“ i lijepo mi je, uživam, sam za sebe jer nema nečega što mi odvlači pozornost…
Prošlo je nekoliko godina od tog događaja kad se ovog ljeta na Bogoslužju u jednoj filijali Pleterničke župe pojavi klika na čelu sa županom Ronkom. Stojim sa strane i vidim kako oveća grupica organizirano dolazi na Slavlje i kasni, ne tiče me se i okrećem glavu (tada još ne znam tko dolazi). U jednom trenutku svećenik pozdravlja župana i kliku i kaže nešto što ni dan danas ne vjerujem! Parafrazirat ću njegovu izrjeku: Gospodo dobro došli, ako ste ovdje došli zbog sebe dobro ste došli, iako vam moram napomenuti da kasnite na Slavlje (velik čovjek, izdiže se iznad dnevnopolitičkih pitanja, ali se ograđuje od njih, mislim u sebi), ali ako ste ovdje došli ne zbog Slavlja već zbog skupljanja jeftinih bodova niste dobrodošli (još je veći u mojim očima, iz pasive prjelazi u aktivu i upozorava na kukolj, prolazi mi kroz glavu)! Narod se komeša, okreće se prema prozvanima, kojima je vidno neugodno (užas pomislih, kako se sad osjećaju, ali se prisjećam one „Tko se mača laća, od mača i pogiba“, dobili su što su tražili!). Bogoslužje se nastavlja, a na prozvane se nitko više ne obazire, sve do pred kraj Mise, kada prozvani počinju napuštati slavlje, ne dočekavši kraj Slavlja i Božji blagoslov! Ne razmišljam o tome (eto ti Nečastivi, drago mi je, nadjačao sam te ovaj put), barem ne za vrijeme Bogoslužja, međutim kasnije promišljah o događaju. Nedvojbeno je da su se prozvani osjećali krivima te su stoga napustili Misu ranije, ali mi nije jasna ta neinteligencija, jer kad su već raskrinkani mogli su se barem pretvarati da su stvarno došli radi Slavlja, ali očito nisu toliko providni!
Ovog ljeta također, u jednoj filijali Pleterničke župe, Misno slavlje predvodi novi kapelan (sviđa mi se njegov nastup, nastup učena čovjeka bez dlake na jeziku, čovjek, ne samo vjernik, stvarno uživa slušajući ga). U Evanđelju je „zmaj sa sedam glava i deset rogova“, kapelan nemilosrdno udara po porocima današnjice, čas ošine po jednom, čas po drugom… dotaknuo se totalitarizama i u jednom trenutku poistovjetio zmaja s komunizmom, pozivajući narod da se odupre bezboštvu ma koliko bilo primamljivo! Sve bi to bilo idilično da uskoro nije uslijedila hajka na kapelana! Uslijedili su pozivi dotičnog F.O., potom prijam kod požeškog gradonačelnika (koji nema nikakve veze s filijalom) a sve pod kapom blagoslova velikog meštra koji čak traži biskupovu osudu mladog svećenika! Uistinu se moram zapitati, zašto se to uopće događa? Taj je svećenik zborio toliko opće da se ništa pojedinačno nije moglo zaključiti. Zar je moguće da postoje toliko pokvareni ljudi da se i u najopćenitijoj osudi zla pronalaze? Gospodo da imate čiste namjere, uživali bi ste u tim riječima, a ovako prepoznajete svoje ime u zlu, svoju crnu sjenu u noći!
Post je objavljen 05.10.2007. u 22:19 sati.