U davno doba, prije nastanka uzimatelja, ljudi su živjeli prirodno, skupljali hranu koje je uglavnom u prirodi bilo koliko im je potrebno. Stavljanje hrane “pod ključ”, kaže Ishmael, omogućilo je nastanak kasta, raslojavanje društva i mogućnost da vladari upravljaju masama.
Moglo bi se diskutirati da li rješenje tog problema leži u socijalnim programima koji bi osigurali svakom čovjeku egzistencijalni minimum i bez rada. Čak i kad bi to bilo moguće, ostale bi psihološke posljedice Maćehe Kulture koja je u nas usadila želju za posjedovanjem, širenjem moći i vlasti. Pod tim utjecajem ljudi bi i dalje radili kao ludi da si osiguraju stvari koje im zapravo nisu potrebne.
Smatram da se ovo može promijeniti jedino stvarnim promjenama u načinu života. Primjerice, to se može osnivanjem samodostatnih ili približno samodostanih zajednica (vidi pod NeoKultura) koje se polako ali sigurno udaljavaju od šapata Maćehe Kulture koja stalno traži više i više i više.
Odvajanje od toga, dakle promjena u načinu života, nije uopće laka. Na nešem siteu smo imali anketu s pitanjem “Što smatrate najvećom preprekom u promjeni svog načina žviota?”. Od odgovora poput, novca, partnera, djece, obitelji, posla i slično, najveći broj odgovora (40%!!!) je bio “nesigurnost iu sebe”.
Ljudima je potrebna snaga za promjene. A ovakve promjene izazivaju velik otpor Maćehe Kulture. Primjerice, kad bi neki mladi čovjek došao svojim roditeljima s idejom da će živjeti u neokulturalnoj zajednici, oni bi učinili sve da ga u tome spriječe, tvrdeći da je poludio, da će otići u neku sektu i upropastiti si život. Ali, kad im dođe s idejom da će se oženiti, imati djecu, uzeti kredit na 30 godina, zaposliti se i robovati svom poslu da bi platio troškove života, oni sretno izjavljuju kako se njihov sin “konačno sredio”!
Teško se bortiti protiv toga. Osjećaj nesigurnosti je sasvim opravdan: ako želiš nešto stvarno promijeniti Maćeha Kultura će ti okrenuti leđa i ostat ćeš sam.
Post je objavljen 05.10.2007. u 22:01 sati.