Dan 2:
Hladno u pičku, curi mi prokleta kiša u cipele i jebe me dosadna vjetrusina koja ne posustaje ni na sekundu. I Ribafiš koji postaje sve živčaniji jer su mu na aerodromu oduzeli njegovu kremu protiv hemoroida kao potencijalno avijonorušilačko sredstvo te ga sada muči neugoda u čmarnom predjelu. I jesam li spomenuo da kiša pada vodoravno, što mogućnost da ti i najmanji komadićak tijela ostaje suh svodi na minimum? Nisam? E PA TREBAO SAM!
Nije ni čudo da im je devedesetikusur posto otoka nenaseljeno. Pa koji bi kreten uopće htio živjeti u toj pustoši i mrtvilu. Trava i lišaji. Islandski. I vulkani. Jebali ih vulkani. Islandski. A i ostali. A i oni koji iz nekih, meni nepojmljvih razloga, jesu tu, svi su odvratni alkoholičari, koji uz piće prikladnog naziva Crna Smrt jedu trulog morskog psa, a žene razvratnice koje nimalo ne poštuju svetu instituciju braka, čednosti, ćudoređa i poslušnosti svome muškarcu te vikendom pijane s pivom u rukama bauljaju ulicama i pokupe prvog koji im se dopadne. Ee, gdje su sad one moje fine, pristojne, čedne i stidljive Kineskinje, kojima je neugodno i u oči te pogledati. Sve me obuzima pravednički kršćanski gnjev kad se sjetim one (istinabog zgodne...inedovedinasgriješnikeunapast...) djevojke koja mi je prošle noći predložila da se pridružim njoj i njenome dečku u menaž a troa. Nije čudo da sam se onda, shrvan svim tim nemoralom morao nap....ovaj...možda popiti koju čašicu više. I kunem se da sam pao u iskušenje da odem s njma samo ne bih li im u miru, daleko od sve te Sodome i Gomore održao propovijed o griješnosti i bogohulnosti njihove odvratne nakane i pokušati ih izvesti na put svjetla i čistoće. Evo, sad samo zbog tih i takvih i ovog prokletog mjesta ja moram zgriješiti i već u rano mamurlučno jutro početi s edukacijom
Nakon cjelodnevnog obrazovanja te iscrpljenih zaliha znanja koje su nam bile na rapolaganju, i dalje nismo bili dovoljno opamećeni da bismo izbjegli isprobavanje glavnih specijaliteta islandskih. Dakle Brennivina (poznatijeg kao Crna Smrt (ne bez razloga)) i Hakarla (poznatijeg kao Natruli Jako Smrdljivi Moski Pas Jesti Kojeg Može Pasti Na Pamet Samo Glupavim Turistima)
dmj bje najhrabriji te prvi krenu u isprobavanje i zaključi da smrdi ali da se može jesti. (tek će se kasnije pokazati (kao što se lijepo može vidjeti na slikama koje mi je zabranjeno objavljivati) da nije sasvim nemoguće da mu je sposobnost rasuđivanja bila malčice oslabljena iz ne u potpunosti poznatih razloga. Iako neću tvrditi da nije imalo nikakve veze s misteriozno ispražnjenom bocom pelinkovca donešenog iz domovine da nam pruža utjehu u dalekom (a bogami i hladnom) svijetu)
Još nesvjestan misterija prazne boce pelinkovca, a još manje razrješenja iste, a i ohrabren činjenicom da je dmj preživio, prekasno uviđam da sam počinio grešku
a ni Von Smile nije bolje prošao
Ribafišev izraz neugode na licu zapravo nije izazvan usmrđenim morskim psom, već nedostatkom ranijespomenute antihemoroidne kreme.
A ako kojim slučajem ima među vama i takovih ćudaka te retardirusa kojima se dosada vec odavno nije sve zgadilo i iz neki perverznih razloga želite pročitati još ponešto o tom poluzaleđenom, dimećem govnu koje se usuđuje nazvati zemljom, ima početak priče u ribafiša, a sutradan nastavak u zdenkovog primitivnog konbija, a preksutra bogami i flaširanog probisvjeta.
Post je objavljen 05.10.2007. u 21:58 sati.