Pitao sam se zašto je tako sretno reagirao. Počeo je pričati sa mnom iz čista razloga. Da li zna? Da li zna da sam se profesionalno počeo baviti muzikom i zato je sretan. Vjerojatno. Činjenica da mi je tata sretan
zbog moje sreće oduševila me je. Obukao sam moje crno odijelo jer sam znao kako tata ne voli da idem u restorane u poderanim trapericama i kojekakvim majicama. Također sam obukao crne cipele koje sam kupio kad sam išao teti u svatove prošlo ljeto. Izgledao sam onako poslovno.
Kao neki gospodin i odmah sam se sjetio moje Bojanice. Šta li sada radi. Da misli na mene. Nije moguće da sam ju toliko povrijedio, da mi se nikad neće javiti ili odgovoriti na poruku.
Sišao sam u predsoblje i tamo sačekao mamu i Anu. Tata je otišao s nekim susjedom porazgovarati o nekom klijentu. Mama je ubrzo došla.
Bila je jako lijepa za svoje godine. Svoju crnu kosu je skupila u punđu, stavila smeđi ruž i maskaru, te je obukla, pošto je bila velika vrućina , bijelu haljinu bez leđa
-Mama izgledaš super-rekoh joj sav sretan. Daj mi reci zašto je tata tako sretan.
-Marko ne navaljuj, neće biti iznenađenje.
-Ok, a gdje je Ana-rekoh joj ali sam odmah požalio zbog pitanja. Znao sam ja gdje je Ana. Sigurno je pričala sa Goranom. Hodaju već dvije godine ali mama i tata to ne znaju, tako da mi je sada bilo krivo što sam pitao jer ću ja biti kriv ako ju uhvati, a Ana ne zna lagati.
Međutim mama nije ništa primijetila:»Ma znaš da se ona dugo sprema»
-Joj da, da-počeo sam se izvlačiti.
Ana je uskoro došla. Oko 17 smo krenuli na večeru. Otišli smo u Malibu, gdje sam obožavao ići ali nisam bio deset godina. Naručili smo i tata je odmah prešao na stvar.
-Marko ti znaš da sam ja oduvijek htio da ti ideš za odvjetnika. No stvari su se promijenile. Ti si sada punoljetan i sam odlučuješ i ako si izabrao muziku ja ti to ne mogu zabraniti već samo te poduprijeti.
Gledao sam u njega par sekundi, a onda pogledao mamu i Anu. Obje su bile sretne. Izgleda da su znale šta se dešava.
-Hvala tata, trebala mi je tvoja podrška-rekao sam i zagrlio ga
** ** *** *** *** *** ** ** ***
Uvečer sam izašao sa Kristinom ,Dolly ,Gagom ,Markom ,Bojanom ,Jovanom i Brankom u neki kafić u središtu grada. Odmah sam krenuo na podij sa Dolly kad me pozva Danijel:
-E, zove nas Perić. Hitno nas treba-reče
E to je bila novost, ali uvijek me zanimalo zašto me prekida kad je najbolji provod. Sjedio je za jednim stolom i pio viski. Kad smo sjeli on je rekao:
-Nemam puno vremena, samo da kažem da se radi prva pjesma. Nemojte me pitati kako se zove, ni gdje ,ni kad ćemo ju pjevati. Ništa ne znam. To moj tata piše.-rekao je i otpio malo viskija, a onda nastavio:
-Ali to nije sve što sam vam htio reći. Tijekom cijele države se čulo da ja radim bend i predsjednici okolnih država žele da vas čuju. Tako da ćete ići na turneju cijeli osmi mjesec i to: Mađarska, Italija, Srbija, BIH, Hrvatska i onda se vraćate u Podgoricu. Još ću vam reći detalje kasnije.
Popio je viski i otišao, a mi smo tulumarili cijelu noć.
Post je objavljen 05.10.2007. u 16:49 sati.