Marketing
Kada vjetar uznemiri zito
Vjetar je uznemirivao zito kao sto dijete uznemiruje neko pospano mace koje pokusava da pronadje san.Opet je prosao pored nje.Ne osvrnuvsi se,ali ipak njoj se cinilo da ju je on pogledao,kraickom oka i da je na njegovim krvavo crvenim usnama opazila nesto sto je nevjerovatno podsjecalo na zadovoljni smijesak...
Noci su postajale hladnije,ali ipak posebno ugodne.Djevojka je stajala medju zitom.Njenu crnu,dugu kosu vjetar je nosio u zrak i mjesao je sa crnilom neba.
Djevojka je plakala.Njeno je lice izgledalo kao da su se po njemu prosule zvijezde napustivsi nebo.Vjetar joj je brisao suze,nosio ih daleko,daleko na njegove usne koje ih nisu ni primjecivale.
Kisa je zapadala.Djevojkina haljina je bila potpuno mokra.Ona se nije pomicala.Kisa joj je odgovarala.Djevojka je voljela kisu.Tada ni vjetar nije mogao znati da li ona place.
Zito ju je pokrilo,zvijezde su je obasjale,a nocne ptice su joj pjevale najljepsu uspavanku.
Usetao je u njen san tiho kao lopov i pokrao joj svu ljubav,sve suze,sve zelje i zadrzao ih za sebe.
Ona se je budila jos umornija,jos iscrpljenija,od silne borbe sa svojim srcem i sa pohlepnim lopovom.
Vrijeme ih je bacalo jedno drugom,a zatim ih ponovo razdvajalo,kao sto se valovi razbijaju o grebene.
Pred njima se isprjecio zivot.
Na velikom,plavom platnu nacrtana je slika.Na njoj je zito i dvije siluete,zagrljene.Jedna predstavlja zbunjenu djevojku,a jedna zaljubljenog djecaka.
Vjetar im je mrsio kose,vezao im ruke oko njihovih strukova.
Njegove tajanstvene oci sada su gledale samo nju,njegove krvave usne sada su zeljele samo njene poljupce.
Ona ga je gledala zbunjeno,uplaseno,ali ipak sa nekim pobjedonosnim sjajem...
Prisla mu je blizu,a zatim se okrenula i napustila sliku.Napustila svoje zelje...Djevojka se zaljubila u vjetar.
Post je objavljen 05.10.2007. u 14:26 sati.