Marketing
Samo želim da ovo prođe
Drži me neko čudno razdoblje, odlično se osjećam, što fizički što psihički, pa ga zato i ne znam objasniti.
Možda je strah pomiješan s umorom ili tako nešto, stresić ili šta ja znam, ali kada pogledam te pojmove pojedinačno, ništa od toga nije.
Jedva čekam trenutak kada ću u četvrtak stupiti na Sv. Duh, jedva čekam trenutak da legnem na bolnički krevet i da sve ovo bude iza mene.
Dosta mi je više čekanja, ne mogu se stalno nadati da će doći taj dan kada ću se riješiti te svoje boli, potrebe za mirovanjem i slično.
Dva mjeseca je predugo što se mene tiče, razmišljam o tome kako bi bilo da se radi o nekoj dugotrajnijoj bolesti, mislim da bi već sada polako izgubila živce.
A možda i nebi jer bi se posvetila samo tome, ovako, stalno stavljam na čekanje obaveze, i razmišljam kako ću se svega primiti kada operacija prođe.
Učim, i nadam se da ću bar jedan od dva ispita proći sljedeći tjedan.
Na onaj u utorak još nisam sigurna hoću li ići jer sam za onaj drugi koji bi trebao biti u četvrtak molila profesora da me pita na konzultacijama u srijedu, jer mi je ispit u 12h a ja u bolnici moram biti u 10h.
Ako prođem, morat ću moliti nekog da mi ide na upis ocijene, i preda papire za upis i riješi to mjesto mene.
A tako bih voljela da to mogu sama i da ne gnjavim nikoga, mada već znam u koga se mogu pouzdati.
Jedva čekam četvrtak kada ću znati daje to sve iza mene, naravno da se nadam da će biti pozitivno, jer mi treba još samo jedan ispit da bih mogla upisati parcijalu 4., jest da je to tehnički pad 3. ali ljepše zvuči.
A posebno me muči i činjenica da sam ovo vrijeme trebala iskoristiti za definiranje prioriteta.
Poslije te cijele priče se moram opet baciti na učenje, i to temeljito kako bih što prije položila sve drugo, jer inače nema smisla.
I zato mi se opet kroz glavu vrti potreba da sve fino ostavim, sve gluposti, sve projekte i posvetim se učenju, jedino tako ću nešto postići, jer ovako ako nemam obavezu biti fizički angažirana, psihički stalno vrtim u glavi milijun stvari, a pogotovo mi ide na živce što mnogi odnosi nisu riješeni i atmosfera nije onakva kakvu bih željela.
Jesam li vam rekla da jedva čekam četvrtak?
Post je objavljen 05.10.2007. u 13:14 sati.