Premijera Sanadera hvata panika. Očito je da ga istraživanja raspoloženja građana uoči izbora tjeraju čak i na svađu s predsjednikom Republike oko toga tko će govoriti u Skupštini Ujedinjenih Naroda.
Potpuno opravdan osjećaj nepravde haškom presudom za vukovarsku trojku čini se vođi HDZ-a zgodnom podlogom za posljednji lov na birače kojih je, očito, sve manje. Svima je naravno jasno da bilo kakav njegov govor u New Yorku ne može promijeniti apsolutno ništa u odnosima Hrvatske i Haaga, a kamoli nešto u donesenoj presudi i da bi taj govor bio namijenjen prvenstveno domaćoj publici u predizborne svrhe. To je jasno i predsjedniku Mesiću koji takvu zloupotrebu premijerske funkcije i takvo jeftino igranje nacionalnim osjećajima birača želi spriječiti, no, ako mu ovom prilikom i ne uspije izboriti se za svoju ustavnu funkciju da predstavlja zemlju u inozemstvu, ne sumnjam da će on uspjeti pronaći prikladan način kako bi građanima objasnio prave razloge za posljednji Sanaderov inat. U tom bi slučaju sav premijerov trud mogao ispasti uzaludan i politički ekstraprofit na koji računa, mogao bi propasti.
Stojimo pred izborima. Ponuda će i ovoga puta biti bogata i raznolika, bit će tu realnih i nerealnih obećanja, odnekud će opet izniknuti čudni tipovi sa svojim nezavisnim listama koji redovito ostvaruju rezultat mjerljiv isključivo u promilima, ali birači će zapravo odlučivati samo o dvije bitne stvari. Prvo, žele li i dalje imati vladu koja je, potrošivši sve jake karte, ponovno posegnula za asom iz rukava, asom koji nosi štih nacionalnih osjećaja, ali ne govori ništa o tome kako s tim osjećajima živjeti bolje, sigurnije, u društvu bez korupcije, društvu u kojem bogati pridonose više i tako pokazuju solidarnost sa siromašnijima, u kojem se za zdravstvenu uslugu ne plaća namet – sve po 10 kuna, društvu u kojem je dobro obrazovanje dostupno svima, a ne samo bogatima.
I drugo, morat će svojim odazivom na birališta odlučivati o tome žele li sami izabrati svoju vladu ili pristaju na to da im vladu u Hrvatskoj određuju građani druge zemlje na posebnoj, jedanaestoj listi.
Tu će dilemu morati riješiti svatko sam za sebe, a ja vjerujem da će biti više onih koji nacionalno dostojanstvo shvaćaju kao svoje pravo da sami odlučuju o sebi.
Post je objavljen 05.10.2007. u 12:24 sati.