Marketing
Sjećanja jedne gejše
Kupila sam na aerodromu u Zagrebu "Nježnu palisandrovinu" od Milka Valenta, one male knjižice iz edicije Sretne ulice – Meandar, super za čitanje kad vam stoka sitnog zuba pozaspe ovješena o vrat u avionu, tramvaju, itd.
Međutoa, ostao Valent u ruksaku, Gica ne da nije zaspala, nego je tulumarila sve u 16 pa je zavila u crno ne samo mene već i nekog sirotog Dutchera kojega su kurabe s CheckIn-a posjele do nas iako sam ih kumila da mi daju prazno sjedalo DO upravo zbog male vještice.
"Nema mjesta", zakriještale kretenuše, a kad tamo zjape prazni sicevi dok ti oko seže, a nesretni Dutcher, "putnik s posebnim potrebama" - disgraziato je slijep k'o krtica – sjedi i kopa nos do mene, Gica ga jaše i zabavlja, on nemere uteć' jer ne vidi, a ja ne mogu nikud jer sam s njom na sebi i s njim do sebe, nepokretna.
Pa sam s Valentom počela puno kasnije.
Vozimo se prije par dana Gica i ja u metrou, mala su umirila i zuri u prazno, ja otvorim knjigu i predam se incestuoznom seksu i apsolutnoj-kanibalskoj ljubavi Ivana i Lamije, sve pršti od strasti i penetracije, a ima tu i jela, očito je da Valent voli češnjak i dobru kap. Preko puta sjedi neka bakica, promatra Gicu i mene, starica se smješka, lijep smo prizor, djevojčica s dudom i majka s knjigom, little does she know da iza nevino ružičastih korica caruje blud, razvrat i urnebes!
Pa sam se sjetila kad sam se prije tri-četiri godine vraćala vlakom iz Zagreba, presijedanje u Beču, a putno mi štivo bila knjižica od Frana Nischta – "Kirkin sindrom". Mehki puorno s puno komičnog mazohizma. Na koricama blondinka Kirka, objesila osunčane sise, estetika 70-ih, ranih 80-ih, danas bi bila fotošopirana do neprepoznatljivosti.
Daklem, smijem se ja k'o blesava od Zagreba do Breclava, jer Fran piše u Ich formi, a znam ga kao iznošen kaput (pretjerujem, al' dobro zvuči) i urnebesno mi je smiješno zamišljati starog jarca kako svezan i ponižen moljaka da ga se stiletto štiklama pika po dlakavoj gujsci.
Sama u kupeu, iza Breclava usnem s Kirkom na grudima. Petnaestak minuta kasnije otvore se vrata i ulazi pridošlica, Čeh, tak ima negdje oko 40-ak godina, lice totalno neupečatljivo, ni lijepo ni ružno, pravi serijski ubojica, tako sam kao mala zamišljala budućeg muža.
Tip sjeda preko puta, otvara knjigu i ja umirena ponovo zaspem. Nešto kasnije opet otvorim oči. Tip me gleda i smješka se. Namigne luđak i pridigne svoje štivo, a ono neki hard-core porno strip, kurčine od Vardara do Triglava, kao: kužimo se mi, od iste smo fele, nikud bez Red District literature!
Tu sam se ipak malo ustrtarila, jebemti Frana Nischta i sisetine na koricama, blejim kroz prozor, 'just looking not touching' moj je moto po vlakovima, srećom u Brnu uđoše neke studentice i uništiše taj tango u Orient Expressu. Tip je izašao u nekom praškom predgrađu, a pročitanu sam Kirku pospremila na police s knjigama.
Inače, Valenta sam završila sad neki dan u Coffeehavenu. Žvačem sendvič od tune, a Milko u velikom finalu, Ivan tranšira Lamiju k'o svinjče za 29. novembar, kuha je komad po komad i proždire, čak dijeli i recepte. Obično nisam gadljiva, ali tuten mi se digao želučić, s onom tunom pogotovo, pa SMS-om obavijestim Suzi J, posrnulu makrobiotičarku, društvenu kroničarku i SMS prijateljicu, da me Valent dirnuo duboko, all the way do slijepoga crijeva.
U hipu stiže odgovor: "Jao, Valenta čitaš uz jelo, kakva pogreška! Neki dan sam ga vidjela, mahnito piše roman od 600 str.".
Nisam stopostotno sigurna, jer sjećanje igra trikove s ovom vašom gejšom, ali mislm da sam Valenta jedared vidjela na terasi kod mog starog. Sjedilo tamo zanimljivo društvance koje će se u istom sastavu okupiti još jedino u paklu, mislim da je bio i MV, ima ludu dijaboličnu njuškicu, ne možeš je zaboraviti ni s Alzheimerom. Mi klinci smo ih samo pozdravili i otišli se zabavljati vlastitim programom, a moj tadašnji dečko, Daćkov-Sraćkov budući otac, kaže mi nakon susreta s umjetnicima:
- Daj pazi drugi put kad si s ljudima, ne trljaj si picu pred svima!
Konsternirana, odgovorih:
- Jesi ti normalan? Kakva pica? Kakvo trljanje?
- Češkala si se tam dolje pred svima!
- Ti si stvarno lud! Budalo jedna!
- Jesi, jesi! Trljala si se!
- Nisam!
- Jesi!
- Nisam!
- Jesi!
- Nisam!
-Jesi!
- Nisam!....
Dopustimo ovom sjećanju da nestane u Fade Out-u...
Post je objavljen 05.10.2007. u 11:40 sati.