Sinoc sam se vratila u proslost. Vratila sam se u sred rata Hrvatske i Srbije, 1995. godina, grad u koji sam dosla mi je bio potpuno nepoznat ali znam da sam imala godina koliko imam sada a ne onoliko koliko sam imala 1995.
Grad je bio odijeljen na Srpska i Hrvatska podrucja, i to po nekoliko ulica bi pripadalo jednima a nekoliko drugima. Ja sam krenula na posao s autom, prvi put u tom gradu i nisam znala tocan put... I u jednom trenutku nekih 25 ljudi je pocelo vikati, bacati kamenje i palice na moj auto i derati se da ce me ubiti. Kome sam ja pripadala u tom snu, nemam pojma tako da nisam znala niti kome pripadaju ti koji me zele ubiti. Znam da je bila mladja ekipa i da sam si ja samo mislila da kako oni uopce mogu mene gadjati i htjeti me ubiti kada niti ja sama ne znam kome pripadam, kako onda oni znaju kome ja pripadam???!!
I nakon jurnjave i poduzeg bjega uspjela sam doci u podrucje grada gdje je sve mirno i nitko se ne bori i sl. Samo se u daljini vidjeo dim i vatra iz pojedinih dijelova grada u kojemu vlada onakvo stanje u kojemu sam malo prije bila...
I tako sam citavu noc pokusavala doci s posla natrag kuci, na kraju sam otkrila da mi je najpametnije sto vise odvaliti vlakom koji je isao onako po periferiji samog grada i nije pretjerano prolazio kroz podrucja u kojima je kaos. Sjedila sam u vlaku i odlucila da s nikim necu pricati jer u stvari nisam znala koji naglasak kome tu nebi odgovarao a nisam niti znala kojem naglasku ja pripadam jer citav san s nikim nisam niti rijeci progovorila. I tako sam putovala i bjezala pjesice u trenucima kaosa....
Post je objavljen 05.10.2007. u 08:56 sati.