....osjećam da se lomim...ovako ne ide dalje...ne čujem ništa osim tvog glasa...ne vidim ništa osim tvog lica...ne tražim ništa osim tvog pogleda...i tonem duboko...ne mogu više ovako...previše me boli...kad će prestati...kad će popustiti...morat ću odustati...ali opet što to znači...i ako odustanem bol će i dalje biti tu...i ako se prestanem smijati....i ako zaplačem, vrištim i povičem...svijet će se i dalje vrtjeti...ti se nećeš vratiti...ništa se neće promijeniti...nitko neće ni na trenutak zastati, upitati jesam li dobro...nisam dobro....ovo nije u redu...pa što mi se događa...bila sam jednom poput svih...uživala u sitnicama...jedva čekala vikende....ničemu se ne radujem...ništa me ne usrećuje...što te više gledam, shvaćam koliko te nemam...koliko te nikad nisam ni imala...koliko te želim, trebam, volim...voli me sad...poželi me sad...bez razloga i obećanja...bez dugova...baš ovakvu kakva jesam...samo me voli...još jednom... kako je moguće da će ova ljubav ostati samo nedovršena priča...kako je moguće da ti to ne vidiš....čemu sve one prolivene suze, potrošene riječi,izgovorene molitve...ne tražim razloge, uzroke ni ciljeve...tražim utjehu...tražim nadu...tražim ljubav...
Post je objavljen 04.10.2007. u 23:01 sati.