Marketing
pobačaj u poljskoj
u jednim novinama našla sam članak o upravo utemeljenoj stranci žena. tim sirotim ženama je dopizdilo oduzimanje osnovnih ljudskih prava, zatvaranje u kuhinje i kuće da služe muškarcima kao služavke i strojevi za rađanje djece. jedan od razloga zašto je stranka nastala je zakon kojim se zabranjuje pobačaj... e sad, dolazi ono najzanimljivije, kurac im tatin konzervativni zatucani: taj zakon je donešen prije više 10 godina i nije se mijenjao sve do nedavno kad su zastupnici parlamenta izglasali dopunu zakona prema kojem žena kojoj trudnoća ugrožava zdravlje i život mora roditi. nije bitno hoće li preživjeti ili ne. mora roditi!!
nije mi jasno... prvo zašto se uopće zabranjuje pobačaj. to je pravo izbora. osobno nikada ne bih pobacila. da sam ostala trudna i s 15godina, rodila bih to dijete pa što bude. ali to sam ja, koja bi najradije sad imala hrpu djece jer ih obožavam i nekako smatram da su ljubav i pažnja najvažniji djetetu. što je s djevojkama koje roditelji izbace na ulicu kad shvate da je trudna? čiji roditelji jedva spajaju kraj s krajem, jedva imaju šta jest? što je sa silovanim ženama koje bi dijete začeto na taj način cijeli život gledale kao plod jednog nasilnog čina umjesto kao plod ljubavi i koje bi im do kraja života bilo svakodnevni podsjetnik na užasno, traumatično iskustvo? to je mučenje i za majku i za dijete! čak i da ne zna kako je začeto, dijete bi se sigurno osjećalo neželjno, greškom, ma koliko se majke to trudile skriti. ima parova koji se vole, žele djecu, ali trenutno nisu financijski situirani ni sposobni za odgoj djeteta. ima žena koje je neki kreten izjebo, dao petama vjetra i više nikad vjerovatno od njega neće čuti ni glasa. i boli njega kurac što će i kako će ona! još pogotovo ako nema dovoljno novca, ostaju joj dvije opcije: pobačaj ili dati dijete u dom. svi znamo kako je u domovima. svi znamo kakve ožiljke dom ostavlja na djeci. jer, ma kako dobar bio, djeci treba roditeljska ljubav i pažnja, a ne samo doručak, ručak, večera, igračke i krevet.
kao što sam već rekla, nisam za pobačaj, ali sam za pravo izbora. svaka žena koja napravi pobačaj ima razloge za to koji se možda meni ili drugima čine nelogični, ali zar je to bitno? bitno je samo smatra li ona to dobrim izborom. naravno, prije pobačaja mora se razgovarati sa liječnicima i psiholozima o svim mogućim posljedicama, može li se prihvatiti ih itd
e sad! o onom na što sam se naježila od glave do pete: taj zakon kojim se zabranjuje prekid rizične trudnoće koja dovodi u opasnost majku. prvo sam se zapitala: pa imaju li ti ljudi imalo poštovanja, ljubavi prema svojim majkama, sestrama, ženama? ili ih doživljavaju kao robote koji će prat, peglat, kuhat, čistit, rintat od jutra do sutra, koji će rađat i odgajat djecu i koji su uz sve to lako zamjenjivi. "stroj se pokvari za vrijeme trudnoće, nećemo radit ništa da ga spasimo, ako uspije super, ako ne, s njim na smetlište i nabavi novog!" zvuči brutalno, ali ako razmislite, tako ispada. bez pretjerivanja! to je isto kao da.. ne znam imaš strašnu nesreću i potrebna je amputacija noge da bi preživio, ali postoji smiješan zakon kojim se zabranjuju amputacije! pa ti iskrvari, dobij sepsu, gangrenu, jednostavno krepaj! a ne razumijem kako, zašto su poljakinje mirno prihvatile taj zakon, da nema ove žene koja je pokrenula tu stranku, da se nije ona i njezine kolegice skinule za
plakat kojim promoviraju svoju stranku, to se ne bi ni znalo! a i ovako se o tome piše kao o nekoj sporednoj stvari umjesto kao o nečem užasnom, ponižavajućem... valjda te žene guraju glavu u pijesak poput nojeva i misle kako se njima ne može dogodit rizična trudnoća koja će ih zbog tog prokletog zakona jednog dana koštat glave. to je zapravo osuda na smrt zbog nečeg za što nisi kriv. žalosno!
ta stranka žena u poljskoj između ostalog bori se da se ženama omogući pravo na kontracepciju, zapošljavanje više ginekologa, pravo na bezbolan porod, jednake plaće za muškrace i žene te poštovanje majčinskih prava. zar to nije žalosno? pa to su osnovna ljudska prava! za životinje se više brinu nego za žene!
Post je objavljen 04.10.2007. u 21:54 sati.