Šesttisućačetiristoosamdesetijedna... šesttisućačetiristoosamdesetidvije... šesttisućačetiristoosamdesetitri... šesttisuć...? Oh, pa to ste vi! Zabavljam se brojenjem kišnih glista koje promiču pored mene čekajućeg... Da, nažalost, niti obraćanje glavnoj zverki još nije urodilo plodom, a ČISTO SUMNJAM da je baš svaki blog korisnik uputio mail podršci, očajnički tražeći koru suhog kruha i slamčicu da se ima zaštogod držati... Tako da mi jedino preostaje da ih sve skupa fino prvom klasom pošaljem u krasni motorizirani dildo i prihvatim se nečeg malo napastnijeg... Jel spam kažnjiv u Hrvatskoj? Nema veze, migriram u BiH.
Being ignored, kako to obožavam biti. Životni mi je credo: „Pusti da te drugi ignoriraju, i tvoje će vrijeme doći da postaneš ignorer, a ne ignoree!“ Stoka prljava... Anyhow, nakon još jednog u nizu dokaza da ništa ne funkcionira kada se smradu u rukavicama pristupa, bolje mi je da si nađem neku zanimaciju (kako mi stalno tupi On s velikim NJ) i držim se nje jer ću se inače pretvoriti u ljenjivca kojem će biti teško i grintati zbog čipsa u šupku. Đavoljem.
Da, moja vehementna mati je bila u zgradi općine Župa dubrovačka kako bi provjerila koja je procedura, tj. postoji li uopće ona, prebacivanja „glasačkog listića“ u trenutno mjesto stanovanja, dakle u Kajland. Znate koji odgovor je dobila? „Mi vam to neee znamo, nismo još nikakve naputke dobili!“. HA! Dala im je moja mati naputke i napustila zgradu, mislim da su ljudi ostali zgroženi grozotama koje su se prevalile preko njenih usana. Da znate, volio bih pustiti svoju mater na naše drage predstavnike u Vijeću PMF-a, vidjeli bi onda kako bi se odluke donosile, brže od brzine svjetlosti. Ionako već mjesecima bijesni kako će osobno doći pridaviti dekana i njegove bodljikave prasiće, zašto da ženi ne pružim priliku? Zato jer ću je onda morati posjećivati u zatvoru, eto zašto...
Polovicom prosinca će mi doći đed u posjet... Naravno, nije njegov unuk far from home jedina stvar koja tjera mog pretka na posjet metropoli. Zapravo, unuk nije uopće uzrok, samo je posljedica. Dolazi čovjek, naime, na operaciju oka, točnije na jednu operaciju i jednu korekciju onoga što su dubrovački stručnjaci zjbli prilikom prošle operacije. Bit će smješten u „Sestara nemilosrdnica“ prilikom rezanja ali to mene ne odrješuje obveze da ga vodam uokolo za ručicu i pokušavam mu objasniti da se ni u kojem od svojih ludila ne svađa sa ZET-ovcima, a POGOTOVO ne sa ZET-ovkama jer te žene voze TRAMVAJ, a ne peglicu, pa mi se ne obavljaju posjeti i patologiji, zajedno s oftalmologijom. Ma nije meni to problem, dapače, bit će mi drago pokazati đedu malo Zagreb ali poznajući njega, tih nekoliko dana će se pretvoriti u pronalaženje maminog tate u bespućima glavnog grada. Sreća moja pa nisam u New Yorku, Zagreb se da cijeli pješke obići za nekoliko mdana... Anyway, shvatit ćete zašto motj entuzijazam u svezi glede shodno tome nije pretjerano napuhnut.
I tako gledam sada ja ovaj svoj post, primjećujem da je premalen, kao, uostalom, i sve što je meni kod mene bitno, osim jedne stvari, ali ona se čak i smanjuje (jedina pozitivna stvar u oceanu minusića), i zbilja mi se ne da pisati više jer nemam force za to. Danas je jedan od onih rijetkih dana kada sam se actually probudio u šes i po ujutro kako bi stigao na predavanje iz Protoctista (iako u indeksu piše Protista ali dražesna teta profesor nam je objasnila razliku). Bilo je veoma zanimljivo i ležerno predavanje, za razliku od statistike jučer kada sam malo previše razmišljao na glas i na taj način profi dao do znanja što mislim o njegovim nastavnim metodama. Pouka: ne povoditi se za Ulfuz i sjedati u drugi red klupa!!! Run!
Sutra imam i „Nightmare Revisited“ ilivamga matematiku. Koliko čujem, imamo nekog trećeg profesora tako da bi ta predavanja čak mogla i biti korisna. Jedina dobra stvar kod ove satnice je ta što NEMAM NIŠTA ponedjeljkom, što imam samo jedno predavanje utorkom i što imam samo faking matematiku petkom. Srijeda i četvrtak čak i izgledaju zaposleni u usporedbi s ostatkom tjedna :)))) PA divota, imam na umu nekoliko stvari kojima bih se mogao baviti ove godine i pokušat ću ih ostvariti, vidjet ćemo kamo će me odvesti moja ohola lijenost. Vrlo vjerojatno u krevet....
I iako mi se sutra Miškec neće pridružiti na matematici (putuje pa mu je oprošteno, nisam ni ja cicija pa da mu gledam izostanke prvi tjedan ;)) ), mogao bi još ispasti i zanimljiv dan (samo ako profesor bude kratak, na bilo koji način) ako se uspijem naći sa svim tim čoporom ljudi na forumaškom susretu. A ako se zvijezde nasmiješe, Venera izađe iz Blizanaca, Mars popikne Djevicu, matematike možda i ne bude :))))
Uzgred, ti i TI!!! Kada mislite nastaviti s onim što KONSTANTNO obećajete??
Post je objavljen 04.10.2007. u 21:52 sati.